Stanarka jedne zgrade svaku je noć izluđivala susjede glasnim zvukovima uslijed određenih “aktivnosti”, a onda je netko odlučio tome stati na kraj i napisao ovu zamolbu.
Morate vidjeti poruku koju je neki tip dodao na kraju!
(lajk.hr)
Neobičan znak na jednoj dalmatinskoj cestici oduševio je prvo vozača koji ga je ugledao, a onda i širu publiku kada je prizor objavio na Fejsu.
Upozorenje kojim se vozače poziva na sporiju vožnju razdragalo je mnoge, a sve zbog simpatičnog razloga koji je naveden na natpisu!
Politička scena Bosne i Hercegovine poznata je po takozvanim „preletačima“, političarima koji često mijenjaju stranačku pripadnost u skladu s vlastitim interesima. Ovaj fenomen prisutan je širom zemlje, a najnoviji primjer je Božo Stjepić, kandidat Stranke demokratske akcije (SDA) za Gradsko vijeće Tuzle na predstojećim lokalnim izborima.
Zanimljivo je da je Stjepić, prije samo četiri godine, bio kandidat Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) za istu poziciju, što svjedoči o njegovoj sposobnosti da bez problema prelazi iz jedne političke opcije u drugu, čak i kada su u pitanju stranke koje se obraćaju različitom biračkom tijelu. Ova politička fleksibilnost izazvala je brojne komentare među građanima i političkim analitičarima.
Prema biografiji objavljenoj na službenoj stranici tuzlanske SDA, Božo Stjepić je medicinski tehničar po zanimanju. Rođen 1982. godine u Tuzli, završio je srednju školu u JU Srednja Medicinska škola u svom rodnom gradu. Osim političkog angažmana, Stjepić je bio i uspješan sportista. Tokom svoje mladosti, bio je dugogodišnji kadetski i juniorski reprezentativac Bosne i Hercegovine u kuglanju. Njegova sportska dostignuća uključuju osvajanje titule kadetskog prvaka BiH u kuglanju 1999. godine, te drugo mjesto u izboru sportiste godine 2000. godine u konkurenciji kadeta.
Trenutno, Stjepić je zaposlen u Javnoj zdravstveno-nastavnoj ustanovi Dom zdravlja „Mustafa Šehović“ u Tuzli, gdje obavlja posao medicinskog tehničara. Njegova politička karijera i prelazak iz HDZ-a u SDA zasigurno će biti tema mnogih razgovora uoči nadolazećih izbora.
Kako će birači reagovati na ovu promjenu i hoće li Stjepić uspjeti pridobiti povjerenje građana Tuzle, ostaje da se vidi.
(oslobodjenje.ba)
Rekao sam da mora doći da se pregleda, da ga pregleda naš doktor, pošto je to procedura, govorio je Misimović.
Otac Anel Ahmedhodžića objavio je snimak razgovora sa Zvjezdanom Misimovićem, gdje tadašnji direktor reprezentacije govori o nedolasku defanzivca Šefilda na okupljanje.
– E, Mirso. Čuo sam se u nedjelju s Anelom. On mi je rekao da je s klubom odlučio da ne dođe. Napisao mi je poruku. Rekao sam da mora doći da se pregleda, da ga pregleda naš doktor, pošto je to procedura. Adrian Leon Barišić je isto to uradio, bio povrijeđen, došao, pregledan, testove uradio i odmah sutradan otišao. Takva je procedura, svi to rade – kazao je tada Misimović.
Dodao je da se ne javlja ni njemu, ni saigračima, ni tim menadžerki ni nikome.
– Mislim da jednostavno nije ok. I klub nam je, kad smo zamolili dva-tri puta, poslao medicinski izvještaj gdje se vidi samo stara povreda. Objasnili su da ništa nije akutno, ogradili se i rekli da nisu Anelu rekli da ne dođe u reprezentaciju. Oni su se osigurali prema UEFA-i. Više puta sam ga pokušao dobiti i ostali, ne javlja se i mislim da nije OK. Mora na disciplinsku komisiju, to piše u pravilniku Saveza. Igrač koji ne dođe automatski mora tamo otići – zaključio je.
– Tu im se nije javljao, trebao je disciplinsku kaznu dobit. Ali dobio je šansu, oprostili su mu, ja sam ga molio da ide. Mene su zvali, rekli što se ne javlja – napisao je Mirsad Ahmedhodžić u opisu videa.
(avaz.ba)
Jahović je objavila fotografiju djevojčice.
Muzička zvijezda Emina Jahović objavila je sliku osmogodišnje djevojčice, čije je beživotno tijelo pronađeno u potoku, i od nje se oprostila.
Naime, djevojčica Narin Guran (8) iz Turske, za kojom je tragala cijela zemlja, pronađena je jučer mrtva u potoku u Dijarbakiru, a sumnja se da je ubijena.
Jahović je objavila fotografiju djevojčice, i od nje se oprostila bolnim citatom:
– “Тo nije meso i krv, već srce koje nas čini očevima i sinovima” – napisala je ona citirajući bolni citat poznatog američkog advokata Džonatana Šilera (Jonathan Schiller).
Podsjećamo, tijelo djevojčice pronađeno je dva kilometara od Narininog rodnog sela. Nakon što je djevojčica pronađena, policija je započela akciju u kojoj su uhapšene 24 osobe. Među njima su djevojčicini roditelji, dva starija brata, tri ujaka, stričevi i strina.
Pojedini turski mediji prenijeli su da su djevojčicina majka, sestra i još neki članovi porodice brisali poruke na WhatsApp-u. Prema preliminarnim rezultatima obdukcije djevojčica je imala povrede na vratu, kao i prelom noge.
Guverner Dijarbakira, gdje je djevojčica nestala 21. avgusta, saopćio je da je tijelo djevojčice stavljeno u džak, sakriveno granjem i kamenjem i ostavljeno na obali potoka.
(avaz.ba)
U sarajevskom naselju Alipašino Polje noćas je počinjeno ubistvo. Naime, kako je za Klix.ba potvrđeno iz MUP-a KS u stanu u ulici Trg nezavisnosti ubijen je 58-godišnji S. J. iz Sarajeva. Za ubistvo se sumnjiči njegova supruga.
Smrt je konstatovao ljekar Zavoda za hitnu medicinsku pomoć Kantona Sarajevo.
Uviđaj na licu mjesta kojim je rukovodio dežurni tužilac Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo, obavili su policijski službenici Uprave policije MUP-a Kantona Sarajevo.
Tijelo preminulog je prevezeno u prosekturu Bare, gdje će po nalogu tužioca biti obavljena obdukcija.
U vezu s izvršenjem krivičnog djela “ubistvo” dovodi se njegova supruga Dž. J., rođena 1976. godine u Sarajevu, gdje je i nastanjena, koja je privedena u službene prostorije i nad njom će u toku dana biti izvršena kriminalistička obrada.
Policijski službenici rade na rasvjetljavanju i dokumentovanju ovog krivičnog djela.
(klix.ba)
Mnogo toga nije u redu u reprezentaciji, ali nisam mislio da ću stati zbog navijača.
Anel Ahmedhodžić, jedan od najtalentovanijih bh. fudbalera, odlučio je zbog pritisaka javnosti i brojnih uvreda koje je dobio putem društvenih mreža, oglasiti se vezano za njegovo otkazivanje nastupa u reprezentaciji, usput odgovorivši na izjave oca Mirsada.
Ahmedhodžić je, tvrdi, dobio stotine poruka usmjerenih protiv njega i njegove porodice otkako je napustio kamp reprezentacije Bosne i Hercegovine zbog povrede.
Razočaran odnosom jednog dijela navijača, Ahmedhodžić je za N1odgovorio na sve prozivke, kao i na očeve optužbe.
Njegovu reakciju za N1 prenosimo u cijelosti.
– Dobar dan. Da nisam želio igrati za reprezentaciju jednostavno bih nazvao selektora, rekao mu “ne hvala”, i ne bih otišao. Otputovao sam u Eindhoven, odmah po dolasku rekao sam medicinskom osoblju da imam bol i loš osjećaj u koljenima, rekli su u redu i odveli me na ultrazvuk.
Nizozemska ljekarka je na ultrazvuku vidjela malu povredu, a ja sam htio da uradim magnetnu rezonancu da se uvjerim da ništa nije slomljeno. Oni nisu željeli da uradimo MRI. Trenirao sam svaki dan i nikako nisam mogao sprintati. Na posljednjem treningu tamo sam odradio mali sprint i osjetio da se povreda pogoršala, ali je medicinski tim želio nastaviti raditi ono što je radio, i svakodnevno raditi sa mnom terapijski posao, što nije nimalo pomoglo. Smatram da je smatrati da sam ‘sposoban za igru’ bez odgovarajuće provjere je vrlo neozbiljno i amaterski. Medicinski tim je i ranije smatrao da sam ‘sposoban za igru’ kada sam se povrijedio prije utakmice u Luksemburgu i natjerali su me da sprintam prije te utakmice, što je rezultiralo ozbiljnijim povredama.
Tada jesam razgovarao sa Spahićem i imali smo dobar razgovor, rekao sam mu da ovdje neću biti od koristi i da bih volio da se dobro pregledam i da počnem rehabilitaciju što je prije moguće i on je na to pristao. A razlog zašto im nisam odgovorio nakon što sam se vratio u Sheffield je to što su meni rekli jedno, a medijima drugo. Na kraju je to bila moja ispravna odluka jer su me dobro pregledali ovdje u Sheffieldu, započeli moju rehabilitaciju, počeli lagani trening u srijedu i ako budem dobro napredovao igraću u petak.
Sada o mom “ocu”; nisam želio da ovo bude javno, niti smatram da treba biti javno, ali došli smo do tačke kada se stvari više ne mogu ignorisati, no ovo je posljednji put da se na ovaj način o ovome ovako oglašavam. Jedino što kao sin bilo ko želi od svog oca je podrška i ponos. Nažalost ja sam toga dobio jako malo.
Ono što sam dobio većinu vremena bile su manipulacije, laži, prevare i skoro svakodnevno maltretiranje. To je tip muškarca koji pokazuje svoju “moć” nad ženama, ali nikada nije imao m**a da se suprotstavi drugom muškarcu. Sa majkom imam jako dobar odnos, podržavam je finansijski, tako da kada on kaže da me nije briga za roditelje je čista laž. To nije muškarac. On juri ljude do kojih mi je stalo svaki put kada se pojavi problem. Ne želim ulaziti us tvari koje su se dešavale kada sam bio mlađi, ali ako vjerujete u njegov intervju, možda biste trebali napraviti intervju i sa mojom majkom da vidite šta ona ima za reći o njemu kao osobi i kao ocu?
Grozne stvari je uradio osobama koje volim, ali o tome ne želim govoriti ovdje. Postoji toliko mnogo razloga što sam prekinuo kontakt sa njim. Reći ćete “ali on ti je otac, život je kratak”? Vjerujte mi, pokušao sam MNOGO puta da popravim stvari, da zaboravim šta je uradio i svaki put kada ispravim stvari, završimo opet na početku, a on se ne mijenja uopšte, čak ni najmanje.
Bilo je mnogo prilika kada me je javno vrijeđao i otkako sam se oženio i suprugom, što on radi samo da me ‘naljuti’ i ‘dobije reakciju’ od mene. Bez previše otkrivanja, dobio je novčanu ponudu i kuću u Italiji ako me ubijedi da se pridružim agenciji koja radi sumnjive poslove i sve ‘ispod stola’. Ja kao čovjek nikada ne bih učestvovao u nečemu takvom.
Biti prodat klubu samo zato što je vaš agent sklopio dogovor i ljudi koji su uključeni će dobiti novac ispod stola samo da ja odem da grijem klupu i ne uradim sve kako treba je snažno NE za mene i on očigledno brine samo o novcu i sebi , tako da mu je dobro. Nije bitno ako ne uspijem tamo gdje želim da idem u svojoj karijeri, uradiću sve kako treba i biti ponosan na ogroman trud koji ulažem svaki dan.
Više puta je moj otac također izjavio kako želim napustiti Sheffield United i da ne želim biti ovdje, što mi je u Engleskoj pokvarilo reputaciju, a takve izjave su u potpunosti netačne. Ovo je grad i klub koji su mi dali moje najljepše uspomene u životu, uključujući rođenje mog sina.
‘Sihir’… Imam snažnu vjeru u Allaha i ona mi nikada ne može biti oduzeta. Uradit ću sve što mogu da zaštitim svoju porodicu i ljude koje volim od zlih ljudi poput njega.
Reći da je moja supruga bacila na mene crnu magiju je veoma uvredljivo za mene, a posebno za moju suprugu, jer je ona sjajna.
Veoma je teško naći ženu koja će se brinuti o tebi kao što to radi ona i veoma sam sretan da moj sin ima tako nevjerovatnu majku. I onda reći da me ne pušta na mečeve reprezentacije? To je smiješno i samo pokazuje koji nivo inteligencije ima ovaj lažov.
Ima mnogo supruga fudbalera koje ne mare za karijere muževa, ali ona nikada nije propustila meč, čak ni kada je bila u 9. mjesecu trudnoće došla je na moj meč samo nekoliko dana prije nego što mi je rodila sina. Ona je moja najveća podrška i reći da me ne pušta je glupavo, ali šta očekivati od narcisa?
Veoma sam razočaran, ali nisam iznenađen što je došlo do ovoga. Nikada nisam želio da to bude javno, ali kada imaš oca koji te aktivno pokušava kontrolirati, gurnuti prema dolje i povrijediti tvoju reputaciju, morao sam to učiniti.
U zaključku; cijela zemlja se okrenula protiv mene, moje žene i sina. Dobio sam izuzetno ružne uvrede i zlostavljanja… Možete mi sve to pisati, ali da napadnete i moju porodicu? Ne ne i ne. Odmalena mi je oduvijek bio san da igram za reprezentaciju. Najveći razlog zbog kojeg sam odabrao da igram za Bosnu i Hercegovinu bio je taj što sam se mogao povezati s našim ljudima, našim navijačima.
Nekada sam mislio da imamo najbolje navijače, koji nas igrače uvijek podržavaju kada pobjeđujemo, remiziramo ili gubimo. Uvijek glasni i raspjevani. Ali, nažalost, nakon ove prošle sedmice, ovako napasti moj lični život? Hiljade poruka koje govore sve najgore stvari koje možete zamisliti? Kao što sam rekao, najveći razlog zbog kojeg sam odlučio igrati za BiH je bio naš narod.
Sada više nemam razloga da dolazim i igram. Mnogo toga nije u redu u reprezentaciji, ali nisam mislio da ću stati zbog navijača. Nemam ego, ne mislim da sam ‘Sergio Ramos’, ne želim nikakav poseban tretman, cijenim svoj mir u životu i ovo dramsko s***e se dešava previše puta, nemam energije i volje da se nastavi sa ovom dramom. Najljepše sjećanje, nakon rođenja mog sina, bilo je to što sam prvi put čuo nacionalnu himnu na mojoj prvoj utakmici protiv Sjeverne Irske. Odlučio sam u bliskoj budućnosti ne nastupati za nacionalni tim. Saigračima i novom stručnom štabu želim sve najbolje – poručio je Ahmedhodžić.
(Avaz, N1)
U Medresi “Reis Džemaludin-ef. Čaušević” u Cazinu danas je upriličen svečani doček za novog hafiza časnoga Kur’ana, Hasana Pajića. Ovaj poseban događaj okupio je učenike, profesore i brojne zvanice, koji su zajednički obilježili izuzetno postignuće mladog hafiza.
Hasan Pajić postao je novi ponos ove institucije koja kontinuirano odgaja i obrazuje generacije budućih lidera i vjerskih autoriteta.
Anis Džanić, kandidat SDP-a za Gradsko vijeće Bihać, je iz Bihaća, gdje je završio osnovnu, srednju školu i Pravni fakultet. Svoje profesionalno iskustvo stekao je u općini Cazin, Kantonalnom sudu u Bihaću, te posebno u oblasti kulturne baštine, gdje je radio u JU ‘Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa’. Džanić je sudjelovao u značajnim projektima restauracije nacionalnih spomenika, uključujući Zgradu Kloster i zgrade Konak i ZAVNOBiH.
Kao otac dvoje djece, Maka i Azre, Džanić ističe da su mu prioriteti izgradnja azila za pse, rješavanje problema s odvodnjavanjem i zaštita rijeke Une. Pored toga, naglašava važnost poboljšanja komunalnih uvjeta i razvoj turističke infrastrukture. Smatra da Bihać može bolje iskoristiti svoj prirodni potencijal i geografski položaj kroz sistematski razvoj turizma.
Džanić vjeruje da je za rješavanje trenutnih problema potrebna bolja organizacija grada i veća uključenost građana u procese donošenja odluka. Također, naglašava potrebu za stvaranjem poštenog i efikasnog radnog okruženja koje će omogućiti ravnotežan razvoj grada.
Pročitajte kompletan intervju za detaljnije informacije o Anisu Džaniću (SDP) i njegovim planovima za Bihać:
Rođen sam kao drugo dijete oca Mesuda i majke Fikrete Džanić. Odrastao sam u ulici Bišća pod Plješevicom, uz rijeku Unu. U Bihaću sam završio osnovnu, srednju školu i Pravni fakultet. Nakon fakulteta radio sam u općini Cazin, na Kantonalnom sudu u Bihaću, a karijeru sam ostvario u oblasti kulture, preciznije kulturne baštine, u JU ‘Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa’, gdje sam počeo raditi kao stručni suradnik. Obavljao sam poslove u rukovodećim i upravnim strukturama.
Učestvovao sam u brojnim aktivnostima vezanim za zaštitu kulturne baštine, a posebno bih istakao sanaciju nacionalnog spomenika Zgrade Kloster, kao i izradu kompletne projektne dokumentacije za revitalizaciju nacionalnih spomenika zgrade Konak u Bihaću i zgrade ZAVNOBiH-a u Sanskom Mostu.
Ponosni sam i najsretniji otac dvoje školaraca, Maka i Azre.
Prioritet grada Bihaća je izgradnja azila za pse. Iako se o ovom problemu govori više od desetljeća, malo toga se radi na način da bude institucionalno i sistemski riješeno. Dakle, azil za pse, a time i sigurnost naših građana, moraju biti prioritetne aktivnosti. Sljedeći prioritetni pravac je komunalna problematika odvodnje otpadnih voda i kanalizacije, s posebnim naglaskom na zaštitu Une i okoliša. Hitno je potrebno riješiti pitanje ulijevanja štetnih tvari u rijeku Unu, od kojih su najgore uljne prerađevine, deterdženti i druge štetne tvari koje uništavaju biodiverzitet i narušavaju suštinu rijeke, kao i kvalitetu života nas koji živimo uz nju.
Prioritet je također zaštita obala Une od betoniranja, te provođenje inspekcijskog nadzora nad objektima uz rijeku, posebno u pogledu septičkih jama. U tom kontekstu, potrebno je da svaka kuća pored rijeke ima eko septičku jamu, a također je važno pronaći sredstva za subvencioniranje tih sustava. Iz svega navedenog može se zaključiti da bismo, barem u početku, trebali krenuti s rješavanjem problema na čist način, i tek tada možemo prijeći na sljedeće pitanje.
Poboljšanje komunalnih uvjeta također je bitno, osobito u smislu rješavanja problematike otpada. Naime, prostori ispred zgrada, tzv. otoci za razvrstavanje otpada, moraju biti bolje riješeni. Ne možete stvoriti takav prostor, a da otpad i dalje ostaje oko kanti i kontejnera.
Grad se mora organizirati na način da se prilagodi zahtjevima vremena. Grad bi trebao slijediti unaprijed određene razvojne pravce. Jedan od tih bitnih pravaca je turizam, i to zbog geografskog položaja i prirodnih ljepota, ali i zbog inicijativa građana koji su pokrenuli male biznise u tom smjeru. Međutim, da bi se turistički potencijal razvijao i opstao, mora imati sistemska rješenja te pratiti potrebe i trendove. Upravo tu, paralelno s razvojem turizma, vidim i poboljšanje kvalitete života građana. Konkretno, za ta unapređenja, između ostalog, Grad mora omogućiti izgradnju većeg parkinga.
Nadalje, ne treba se bojati priznati da nešto ne znaš. Potrebno je potpisati sporazume o prijateljstvu s određenim gradovima iz kojih dolaze naši turisti. Tokom turističke sezone, na primjer, mogla bi se organizirati manifestacija “Saudijske noći” sa njihovom kuhinjom, običajima i kulturom. To će pozitivno utjecati na lokalno stanovništvo, budući da će se lokalna zajednica razvijati u različitim segmentima. Naravno, sve to mora biti praćeno odgovarajućim normativnim okvirom koji usvaja Gradsko vijeće.
Turizam u Bihaću raste iz godine u godinu, što je svakako pozitivno. Budući da sam u toj branši, posebno mi je drago što ste postavili to pitanje. Razvoj turizma dogodio se iz različitih razloga. Prije svega, zbog geografskog položaja, Bihać je oduvijek bio tranzitno turističko središte. Danas se turizam više razvija zahvaljujući prirodnom okruženju i kulturno-historijskom naslijeđu kojim obiluje naša sredina. Imam dojam da su građani koji su se odlučili baviti ovom granom privrede pronašli vlastiti put, često bez podrške okvirne politike, jer nadležni organi nisu donijeli odgovarajuće mjere.
Opet se moramo vratiti na osnovne stvari. Prije svega, potrebno je postaviti putnu signalizaciju koja vodi do svakog apartmana ili kuće za iznajmljivanje. Ipak, ti iznajmljivači su registrirani i plaćaju poreze, pa bi im država trebala pružiti podršku. Nadalje, neophodno je raditi na asfaltiranju putne infrastrukture koja vodi do turističkih atrakcija. Moji gosti su mi osobno ukazali na taj nedostatak. Naše podneblje također je atraktivno za planinarski, biciklistički i avijatičarski turizam. Imamo prirodnu ružu vjetrova u Vedrom polju i Golubiću.
U planinarskom turizmu naši entuzijasti su se sami snašli, bez ikakve podrške grada, označavajući staze i primajući goste planinare iz cijele bivše Jugoslavije. Biciklistička kultura, poput manifestacije “Stara Karabaja”, također je privukla značajan broj turista, predstavljajući naš grad u pozitivnom svjetlu, često bolje nego što to čine institucije koje se financiraju iz proračuna. Dovoljno je spomenuti da tu manifestaciju posjećuje do 4.000 motociklista iz cijelog svijeta.
Da odgovorim na pitanje: potrebno je uspostaviti kvalitetniju suradnju s navedenim udruženjima i svakako poboljšati infrastrukturu. Uz razvoj turističke infrastrukture, važno je raditi na tzv. mapiranju i povezivanju turističke ponude. Samo kada imamo cjelovitu turističku infrastrukturu i ponudu, možemo govoriti o dugoročnom razvoju turizma kao strateške djelatnosti grada Bihaća.
Ključ je u gradskoj upravi, odnosno u odlukama vijećnika Gradskog vijeća. Neophodna je implementacija onoga što je propisano. Naime, imamo zakone i propise, koji su uglavnom usklađeni sa zakonima EU i odnose se na zaštitu okoliša, ali problem leži u implementaciji. Dajemo sebi luksuz da pojedinci rade što žele, poput betoniranja Une, nesvjesni da time štete i sami sebi.
Mladi napuštaju Bihać iz različitih razloga. Neki zbog egzistencije, neki zbog boljih primanja, neki zbog hira, a neki zbog nepravednog sistema. Siguran sam da ste, kao i ja, čuli za mnoge koji su napustili naš grad, iako su zaposleni, stambeno zbrinuti i imaju dobra primanja. Mlade bih motivirao da ostanu tako što bih bio čovjek – kulturan, vaspitan, susretljiv i prizeman. Žestoko bih se suprotstavljao svakoj vrsti oholosti, bezobrazluka i licemjerja. Takve osobine donose sve loše. Te se osobine mogu prevladati u svakom čovjeku ako sistem kažnjavanja funkcionira.
Imamo loše primjere gdje se sin nekog bogataša nadobudno ponaša prema cijelom razredu jer su mu roditelji usadili takvo ponašanje. Učitelji trpe pritiske drugih roditelja i nemoćni su da djeluju. Dakle, treba poštovati stav učitelja, utemeljen u pravnoj normi, te mjere koje propiše Centar za socijalni rad. Od toga treba krenuti, pa do pravilne primjene Zakona o javnim nabavkama, kako bi sve građevinske firme bile ravnopravno zastupljene u radu na infrastrukturi.
Nažalost, još uvijek imamo velike firme koje ne poštuju osnovne odredbe Zakona o radu. Radnici ne ostvaruju pravo na godišnji odmor, a nemaju se kome obratiti za pomoć. Za to nije potrebno biti vijećnik da bi se pritisnula inspekcija rada da obavi svoj posao. To su neki od razloga zašto ljudi odlaze, ali i konkretna rješenja.
Veću uključenost građana u procese odlučivanja vidim kroz animaciju i edukaciju mladih, neposredne razgovore i ankete. Mladi ljudi moraju razumjeti da su oni budućnost svijeta i da nam je njihova pomoć neophodna. Veća angažovanost putem mjesnih zajednica kao nukleusa društva omogućava stalni dolazak građana, isticanje konkretnih problema i traženje rješenja, a ne kao što je slučaj do sada, gdje predsjednik mjesne zajednice saziva sastanke jednom u tri mjeseca i drži monolog.
Bihać i njegovi građani su već stihijski krenuli da koriste njegovu prirodnu ljepotu i geografski položaj kroz razvoj turizma, a svjedoci smo toga posljednjih godina. Već sam odgovorio na nekom od prethodnih pitanja da su prioritetni projekti turističke infrasturkture i pratećih sadržaja koji nadopunjuju razvoj turizma, ukrupnjavanje turističke ponude i zajedničko djelovanje sviju u tom pravcu. Kad kažem sviju mislim prije svega na sve partnere – grad, poduzetnike, udruženja i građane, te sistemsku podršku viših nivoa vlasti. Ako ćemo konkretno i pošteno treba krenuti u implementaciju svih turističkih projekata koji su navedeni u strategiji razvoja Grada Bihaća.
Trenutnih infrastrukturnih projekata nema. Sve je kod nas isto – započne se i ne završi, što je već postala ustaljena praksa. Konkretno, objekti poput Agrama i dvorane Luke još nemaju upotrebnu dozvolu. Kao gradski vijećnik, insistirat ću na tome da se radovi obavljaju kako treba. Također, zapostavljena je signalizacija, a ne govori se o velikom parkingu koji bi trebao biti smješten pod zemljom. Ovo bih realizirao putem koncesije, a za prostor na području grada zasigurno ima, uz efikasne gradske službe koje znaju gdje se može graditi.
Urbanistički razvoj, planiranje i regulacija urbanističkog razvoja često nisu usklađeni s dugoročnim potrebama grada. Trenutno je slučaj da je izgradnja stambenih zgrada brža od razvoja infrastrukture koja ih podržava. Iako Bihać ima prirodne ljepote poput rijeke Une, nedostaje ulaganja u razvoj zelenih površina i rekreacionih zona unutar grada. S obzirom na klimatske promjene i globalno zagrijavanje, ovo bi trebalo biti na agendi grada Bihaća.
Najveći izazovi s kojima se lokalna zajednica suočava uključuju osjećaj nemoći u svim segmentima. Košarkaški klub Željo ostvaruje fantastične rezultate, ali ne dobija konkretnu i zasluženu podršku. U gradskoj upravi imamo nedostatak kadrova – imamo samo tri ili četiri geometra, zbog čega ljudi čekaju geometra na terenu i po pet mjeseci. Ovaj nedostatak kadrova uzrokuje dugotrajne procedure u svim segmentima života.
Za rješavanje ovih problema potrebno je sistemsko gradsko rješenje. Sve strateške smjernice razvoja moraju imati adekvatne odgovore u budžetu, što uključuje zapošljavanje stručnog kadra. Također, rješenje vidim u stvaranju poštenog ambijenta gdje neće biti pitanja „ima li mene tu“, jer kada toga nema, tada će biti mjesta za svakoga.
Ustav BiH posljednjih je godina nažalost postao tema dnevnopolitičkih razmirica i oprečnih stavova političkih subjekata, a vrlo često i pitanje kojim se bave čak i politički lideri iz susjednih zemalja. Umjesto da se kao u i ostalim uređenim evropskim zemljama, s njim, uz državni Parlament, bave ozbiljni akademski eksperti koji će kroz svoje stručne analize ponuditi najbolja rješenja i izmjene. Ustav je i tema knjige „Građani, Ustav, Evropa“ koji je svojevrsni Rječnik osnovnih ustavnih pojmova u BiH koji je danas promoviran u Bihaću.
Potreba za ovom knjigom postoji već odavno, a nakon što su se ispunili uvjeti i okupio tim od nekoliko autora napokon je ugledala svjetlo dana. Koautorica djela je i profesorica Maja Sahadžić nekadašnja studentica na Pravnom fakultetu u Bihaću. Posljednjih desetak godina živi u Nizozemskoj, i profesorica je na Univerzitetu u Utrehtu. Veza s domovinom nije prekinuta ni privatno ni profesionalno te je i ovo djelo potvrda saradnje i s kolegama iz BiH.
(rtvusk.ba)
