Home Blog Page 1336

Sutra prozivka nogometaša Jedinstva, novi trener Nedžad Žerić

U prostorijama Nogometnog kluba Jedinstvo Bihać sutra će biti obavljena prozivka nogometaša Jedinstva za proljetni dio sezone u Prvoj ligi Federacije Bosne i Hercegovine.

Prema infomracija s kojima raspolaže UskSport.ba Jedinstvo će dobiti novog trenera. Umjesto Selama Tulića, dosadašnjeg šefa stručnog štaba bišćana, na kormilo Jedinstva će bivši igrač crveno – bijelih , 43-godišnji Nedžad Žerić.

Jedinstvo je u prvom dijelu sezone osvojilo 22 boda i nalazi se na devetom mjesto prvenstvene tabele. Klub su napustili Abdihodžić, Burnić, Pantić, Šehić i Samardžić.

Turbulencije su prošlost: Jedinstvo dobija novog trenera!?

Nakon što je deblokiran račun, otklonjena je najveća prepreka za nesmetano poslovanje Jedinstva. Uprava ovog federalnog prvoligaša vraća se redovnim aktivnostima i već za sutra je zakazana prozivka za proljetni dio sezone.

U odnosu na protekli period igrački kadar Jedinstva će biti znatno izmijenjen. Redove bihaćkog kluba su napustila šestorica prvotimaca, tačnije Almin Abdihodžić, Isak Šehić, Mirza Burnić, Sinan Samardžić, Mujo Mujagić i Aleksandar Pantić, kao i dosadašnji šef struke Selam Tulić zajedno s pomoćnikom Safetom Nadarevićem.

Kako stvari stoje, na kormilu Jedinstva u narednom periodu će biti 43-godišnji stručnjak Nedžad Žerić koji bi trebao sutra izvršiti prozivku. Žerić je dobro poznato ime u Bihaću, obzirom da je u prošlosti s uspjehom nosio crveno-bijeli dres, a također je veliki trag ostavio i u Rudar Prijedoru.

“Dogovorio sam se s čelnicima Jedinstva i za sutra je zakazana prozivka. Radujem se povratku u Bihać, to je moj grad. Imam dosta prijatelja u Bihaću i vežu me lijepe uspomene za period kada sam igrao za Jedinstvo. U ovom momentu primarni cilj se svodi na opstanak, ali uvjeren sam da će se Jedinstvo uskoro dići i zauzeti onu poziciju koju i zaslužuje”, kazao nam je Žerić.

U najtežim trenucima za Jedinstvo svoju vjernost klubu bez ijednog odstupanja pružali su navijači. Bili su bezrezevna podrška čelnicima kluba i igračima, a to će sigurno činiti sa još većim elanom i željom u narednom periodu.

Hit fotografija: “Bihać 1928. u boji”

Danas je temperatura iznad nule, puše vjetar, snijeg se otapa na uništenim cestama…

Bišćani su već odavno ogorčeni aktuelnim radovima koji blokiraju saobraćaj i ne saniraju do kraja ceste nakon što završe radove na istoj lokaciji, te samim tim neomogućuju učesnicima saobraćaja normalnu vožnju kroz centar grad. Pored svih kritika koje pišu sugrađani na ovu temu, pišu i na temu “zatrpanog grada” kako je snijeg iznenadio zimske službe kao i prethodnih godina. Danas je temperatura iznad nule, puše vjetar, snijeg se otapa na uništenim cestama…

Naš sugrađanin se našalio sa fotografijom, koju vam donosi Biscani.net portal, s tim da je opis fotografije stavio: “Bihać 1928. u boji”.

Sutra se ponovo zatvara Privilička ulica zbog izvođenja radova

Gradska uprava Grada Bihaća moli građane za razumijevanje i strpljenje tokom izvođenja radova.

Obavještavaju se građani da se nakon stanke uslijed pogoršanih vremenskih uvjeta od 1. 2. 2017. godine nastavljaju radovi na KfW projektu. Iz navedenog razloga, od 1. 2. 2017. godine ponovo se privremeno za saobraćaj motornih vozila zatvara Privilička ulica.

Gradska uprava Grada Bihaća moli građane za razumijevanje i strpljenje tokom izvođenja radova.

Bihać kroz povijest (3. dio): Odlazak Osmanskog carstva dolazak Austro-Ugarske Monarhije

Odlazak Osmanskog carstva dolazak Austro-Ugarske Monarhije

Bihać  1878. – 1941. ( 3. dio)

PROMIJENE „GOSPODARA“

Među najznačajnije ustanke u Bosni i Hercegovini protiv osmanske vlasti ističe se ustanak seoskih masa 1875.-1878. godine. U ovom ustanku sudjelovalo je i stanovništvo iz okolnih bihaćkih naselja. Sredinom augusta/kolovoza 1875. godine počeli su nemiri prvo oko Bosanske Krupe, a potom i oko Bihaća. Već sljedećeg mjeseca ustanak protiv osmanske vlasti zahvaća područja Tromeđe, odnosno Crnog Potoka i Tiškovca, gdje se je kasnije najviše i razvio. Drugo značajno ustaničko središte bilo je kod sela Ivanjska nedaleko od Bosanske Otoke, na planini Ćorkovači. U ovom razdoblju Bihać je bio jak garnizon iz kojeg osmanske vojne snage poduzimaju napade na ustanike. Iako je aktivnost ustanika bila povremena turske vlasti su nastojale što prije ugušiti ovaj ustanak. To će se dogoditi tek 4.8.1877. godine kada je osmanska vojska porazila ustanike na području Kuka i Sedla iznad Tiškovca. Ovom akcijom ustaničke snage su razbijene. Dio tih snaga je prebjegao u Hrvatsku, a dio je i dalje nastavio s okupljanjem, ali bez veće opasnosti za osmansku vlast na ovom području.

VEZANI ČLANCI:

Međutim, već na Berlinskom kongresu koji je održan od 13.6. do 13.7.1878. godine donešena je  odoluka kojom je Austro-Ugarska dobila pravo da okupira Bosnu i Hercegovinu. Time završava razdoblje višestoljetne vladavine Osmanskog carstva u Bosni i Hercegovini,  pa tako i u Bihaću kojeg su Osmanlije okupirale  još davne 1592. godine. Iako je Austro-Ugarska mislila da će njene vojne snage bez većeg otpora zauzeti Bosnu i Hercegovinu, to se nije dogodilo. Muslimansko stanovništvo je u mnogim mjestima pružilo otpor braneći svoja sela i gradove. Tako je austro-ugarska vojska morala voditi borbu i pod zidinama Bihaća od 7. do 19. septembra/rujna 1878. godine, a tek 19. 9. 1878. u posljepodnevnim satima bihaćki branitelji se povlače prema Bosanskom Petrovcu i  predaju Bihać austro-ugarskim vojnim snagama.

Okupacijom Bosne i Hercegovine, Austro- Ugarska je uspostavila svoju vlast koja će trajati narednih četrdeset godina (1878.-1918.). Novim administrativno-teritorijlnim preustrojem Bosne i Hercegovine, Bihać je uz Sarajevo, Tuzlu, Mostar, Travnik i Banja Luku postao jedan od šest okružnih središta. Glavne dužnosti u obavljanju administrativnih poslova preuzimaju strani činovnic: Austrijanci, Česi, Poljaci, Nijemci te manji broj Hrvata i Slovenaca. U narodu su prozvani „kuferaši“.

Deset godina nakon austro-ugarskog zauzimanja Bihaća ruše se zidine starog grada, a na njihovim temeljima se grade nove ulice. Time je grad izgubio pregrade koje su ga djelile od naselja razvijenih pod njegovim bedemom. Nakon toga dolazi do podizanja parka i kanala kraj Une. Gradska vrata se otvaraju, pa Bihać slobodno naseljavaju Srbi i Hrvati iz susjednih ličkih krajeva, koji su po zanimanju bili najviše zanatlije, trgovci i gostioničari. Nešto kasnije u Bihać dolaze i Židovi. Oni se postepeno premještaju od Sarajeva preko Travnika, Bosanskog Petrovca do Bihaća gdje se uglavnom bave trgovinom.

Nova vlast u Bihaću i njegovoj okolini ne podiže novu industriju. Gospodarstvo grada bilo je oslonjeno na  trgovinu i zanastvo. Od značajnih infrastrukturnih projekata u  Bihaću ističe se izgradnja kanalizacijske mreže 1900. godine te u najužem dijelu grada vodovodne mreže od 1905. do 1907. godine. Proširenjem i produbljivanjem bihaćkog Kanala počela je izgradnja hidroelektrana koja je završena 1911. godine. U ovom razdoblju izrađen je i prvi regulacioni plan grada prema kojem je izvršena korekcija nekih bihaćkih ulica, a sagrađen je i određeni broj administrativnih i stambenih zgrada za doseljene činovnike. Kapetanova kula je pretvorena u okružni zatvor.

Godine 1881. u Bihaću je otvorena osnovna škola (općinska škola), a 1885. godine počela je s radom i trogodišnja trgovačka škola koja će djelovati do 1913. godine. U ovom razdoblju u Bihaću je djelovala još jedna osnovna škola, tzv. ruždija u kojoj se obvezno učio arapski i turski jezik. Zalaganjem časnih sestara reda Klanjateljica Krvi Kristove u njihovom samostanu sv. Josip u Bihaću (kod Bišćana nazvan „Kloster“) otpočela je s radom 1894. godine pučka škola s četiri razreda, a nakon toga i zabavište te internat za djevojke.

Nešto kasnije časne sestre su pokrenule i rad  više djevojačke škole. Škola pod vodstvom časnih sestara Klanjateljica Krvi Kristove uspješno je djelovala sve do 1945. godine kada je Odlukom Ministarstva prosvjete tadašnje Jugoslavije od 30.4.1945. zabranjen rad svim privatnim školama i vrtićima. Mala gimnazija u Bihaću s radom počinje 1911.godine, a već 1915. godine prerasta u Višu gimnaziju. Pri bihaćkom rasadniku djelovala je voćarska škola.

Krajem 19. stoljeća Bihać dobiva i nekoliko važnih sakralnih objekata. Godine 1885. započeta je gradnja katoličke crkve sv. Antuna Padovanskog u središtu Bihaća, a njena gradnja je završena 1894. godine. Crkva je izgrađena u neogotskom stilu i zauzimala je površinu od 900 m². Bombardiranjem Bihaća na katolički blagdan Cvjetnicu 1944. crkva je potpuno razrušena, a od nje je ostao samo zvonik. U blizini sagrađene katoličke crkve sv. Antuna, 1894. godine položen je kamen temeljac za izgradnju pravoslavne crkve Svete Trojice.

Izgradnja crkve je završena 1898. godine. Po nalogu ustaških vlasti predvođenih velikim županom Ljubomirom Kvaternikom 1941. godine ova crkva je srušena. Godine 1892. u Bihaću je pored već tada postojećih medresa Mehmed-paše Bišćevića (sagrađene 1841. godine) i medrese koju su Bišćani sagradili 1866. godine preko puta džamije Fethije, izgrađena i treća medresa u središtu grada, za koju se kaže da je bila jedna od najljepših bihaćkih građevina.

Medresa je uništena tokom bombardiranja Bihaća u Drugom svjetskom ratu. Krajem 19. stoljeća u nekadašnjoj crkvi sv. Antuna, danas džamiji Fethiji pronađene su grobnice hrvatskih plemića s lijepim nadgrobnim pločama. Uz odobrenje tadašnjih austro-ugarskih vlasti posmrtni ostaci hrvatskih srednjovjekovnih plemića su premješteni u grobnicu koja je tada sagrađena između  crkve sv. Antuna Padovanskog i Turbeta u središtu grada. Nadgrobne ploče su smještene u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća Bihać se razvija kao značajno trgovačko-zanatsko središte ovog dijela Bosne i Hercegovine. Bihaćka tržnica postaje veoma važno mjesto na kojem se vrši razmjena različite vrste robe s kojom se opskrbljuje stanovništvo cijelog Pounja, ali i susjednih hrvatskih krajeva. Radnici čiji se broj u Bihaću s vremenom stalno povećavao bili su angažirani na izgradnji u to vrijeme najvažnijih infrastrukturnih projekata kao što su već spomenuti vodovod, kanalizacija, hidroelektrana te izgradnja stambenih zgrada. Tako se 1910./1911. u Bihaću osniva radnička sindikalna organizacija, a potom je otvoren i Radnički dom u zgradi koja je bila uz kanal, preko puta ulaza u današnji hotel „Park“. Značajniji gospodarski, kulturno-obrazovni i politički razvoj Bihaća zaustavlja Prvi svjetski rat koji je trajao od 1914. do 1918. godine, nakon kojeg će prestati 40-godišnja austro-ugarska uprava u Bosni i Hercegovini.

Bihać u Kraljevini SHS/Jugoslaviji

Završetkom Prvog svejtskog rata 1918. rasformirana je Austro-Ugarska Monarhija. Bosna i Hercegovina od 1.12.1918. godine ulazi u sastav novoutemeljene države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS), koja se od 1929. godine naziva u Kraljevina Jugoslavija. Ovom državom dominirala je srpska kraljevska dinastija Karđorđevića, predvođena kraljem Aleksansdrom Karađorđevićem. Uoči proglašenja Kraljevine SHS, u novembru/studenom 1918. i u Bihaću je formirano Narodno vijeće SHS čiji je predsjednik bio Cvjetko Radović, predsjednik tadašnje Okružnog suda u Bihaću. U okviru Kraljevine SHS/Jugoslavije Bihać je jedno vrijeme bio sjedište županijske oblasti, a potom opet sjedište okruga.

Od infrastrukturnih projekata iz ovog razdoblja treba istaći završetak dionice željezničke pruge Bosanski Novi – Bihać 17. 7. 1924. godine. Do tada željeznička pruga od Zagreba preko Sunje je dopirala samo do Bosanskog Novog. Od Bosanskog Novog prema Bihaću putnici i roba su prevoženi zapregom. Izgradnjom željezničke pruge Bosanski Novi – Bihać 1924. godine stvorene su znatno veće mogućnosti za gospodarski razvoj Bihaća. Nešto kasnije, 1936. godine francusko poduzeće „Batinjol“ počinje gradnju Unske pruge. Izgradnja pruge je omogućila i zapošljavanje većeg broja domaćeg stanovništva. Međutim, pisani izvori kazuju da su uvijeti rada na izgradnji Unske pruge bili veoma teški i da su već 1937. godine doveli do izbijanja štrajka radnika u Ripču i njihovog dolaska u Bihać kada se sukobljavaju sa žandramerijom. Štrajk radnika Unske pruge, zbog teških i loših uvijeta rada bit će obnovljen 1939. godine. Do 1941. godine bili su završeni samo neki dijelovi ove pruge i položen kolosjek od Bihaća do Štrbačkog buka. Unska pruga će biti završena tek po završetku Drugog svjetskog rata, odnosno 1948. godine.

Sukobi „kraljevske vlasti“ s članovima i simaptizerima KPJ, koji je kulminirao donošenjem kraljeve „Obznane“ (30.12.1920.), kojom se zabranjuje rad KPJ, nije zaobišao ni Bihać. Naime, krajem 1931. u Bihaću je utemeljen Mjesni komitet KPJ čiji su članovi bili: Vjekoslav Čubelić, Hasan Ibrahimpašić, Mato Vuković, a nešto kasnije i Salih Mušanović, dok je dužnost sekretara obnašao profesor Oskar Davičo. Već 1932. po nalogu tadašnjih bihaćkih sreskih vlasti uhićeno je i zatvoreno više članova i simpatizera KPJ u Bihaću. Na sudskom procesu koji je održan u novembru/studenom 1932. pred Državnim sudom za zaštitu države u Beogardu zbog komunističke djelatnosti osuđeni su Oskar Davičo na 5 godina, Vjekoslav Čubelić na tri godine, a Mato Vuković na godinu i pol dana zatvora. Najveći dio Muslimana u ovom razdoblju je politički bio angažiran kroz Jugoslavensku muslimansku organizaciju (JMO), a Hrvati kroz Hrvatsku seljačku stranku (HSS), čije su organizacije djelovale i na području Bihaća.

Od odgojno-obrazovnih ustanoca u ovom razdoblju u Bihaću su djelovale, kao i u razdoblju neposredno po završetku Prvog svjetskog rata, gimnazija, dvije osnovne škole, osnovna i građanska škola časnih sestara Klanjateljica Krvi Kristove i niža djevojačka stručna škola. Od kulturo – prosvjetnih društava koji aktivno djeluju u Bihaću do 1941. ističu se: „Gajret“, „Prosvjeta“, „Krajišnik“, „Narodna uzdanica“, „Zora“ i druga. Najveći doprinos otvaranju muzeja u Bihaću u razdoblju od 1933. do 1941. dao je dr. Stanko Sielski, tadašnji upravnik bihaćkog Doma zdravlja. Dr. Sielski samostalno prikuplja arheološke predmete koji su bili slučajno pronađeni ili otkopani te uređuje lapidarij, koji je bio smješten između kanala i zgrade pošte u središtu Bihaća. Među brojnim predmetima u lapidariju posebno veliku vrijednost imale su japodske kamene urne. Nažalost, ove urne su većim dijelom uništene za vrijeme bombardiranja Bihaća u Drugom svjetskom ratu, a neko od njih su odnijeli i Talijani koji su za vrijeme Drugog svjetskog rata boravili u Bihaću sa svojom vojskom.

VEZANI ČLANCI:

Nova “Kantonalna koalicija” se formira i u Gradskom vijeću Bihać: Pat pozicija za Fazlić Šuhreta?

Nakon što je na vanrednoj sjednici Skupštine Unsko-sanskog kantona imenovana nova, odnosno rekonstruisana tada postojeća Vlada, uz podršku političkih subjekata koji učestvuju i u gradskom vijeću Bihać postoje određene špekulacije kako bi se taj efekat trebao u narednom periodu prenijeti i na lokalne nivoe, apostrofirajući Grad Bihać.

Naime, nakon što je Gradska organizacija SDP Bihać u svom obraćanju javnosti jasno pozvala gradonačelnika da se vrati potpisanom sporazumu i nastavi raditi sukladno dogovorima i otpočne “čišćenje” bespravno izgrađenih objekata, nezadovoljstvo njegovim dosadašnjim radom pokazuje i DF.

Tako će, ukoliko se špekulacije o “kantonalnoj koaliciji” u Gradskom vijeću pokažu istinite, gradonačelnik biti u “pat” poziciji, ali po reakcijama SDP-a ta pat pozicija bi u skorije vrijeme mogla biti i potpuno negativna u odnosu na gradonačelnika.

Nastavak suđenja za grupu iz USK šuma: Redovno uzimali pare

Na Kantonalnom Sudu u Bihaću upravo je u toku ročište protiv Đevada Muslimovića i grupe rukovodilaca iz Unsko-sanskih šuma. Kao svjedok saslušava se Hajrudin Pehlivanović koji je bio vozač direktora Muslimovića i koji je priznao da je svaki mjesec uzimao po hiljadu maraka od pet firmi iz drvne industrije i predavao ih Muslimoviću.

-To je bilo redovno, a posebno su još plaćali po kubiku, na primjer za 5 hiljada kubika 10.000 maraka – to je bilo uvezano i tako je to išlo, ja bih donio direktoru i on bi to stavio u džep- posvjedočio je Pehlivanović.

Najviše novaca su uzimali kada su im govorili da im treba za stranku u predizborno vrijeme, ali su i skupljali i za ostanak Muslimovića na direktorskoj poziciji, kazao je on.

A predsjednik sanske SDA Asim Kamber je u svom bloggeru sinoć iznio niz kritika na rad pravosudnih organa a svjedoke protiv grupe iz USK šuma pokušao je da diskvalifikuje, čak i ove koji su danas trebaju svjedočiti.

Još se niko nije oglasio ovim povodom da rastumači radi li se ovdje o pritiscima na pravosudne organe.

KRAJINA: Da li je na sceni ciljana zaštita kriminala od strane politike?!

Posljednja rekonstrukcija Vlade USK-a premijera Rošića ostavila je bez pet ministara s kojima je radio posljednjih mjeseci i stekao određene rutine. Zbog stranačkih odluka i dogovora, daleko od očiju javnosti, morat će taj proces ponoviti sa novim ministrima. Za to će trebati ponovo potrošiti dragocjeno vrijeme, a vremena ovaj Kanton definitivno više nema.

Krajišnici su završetkom Općih izbora 2014. godine nekoliko mjeseci čekali konstrukciju Vlade, a od tog momenta do danas, već četvrti put svjedočimo promjenama na čelu Ministarstva unutrašnjih poslova.

Prvu postizbornu koaliciju u Krajini činili su ASDA i SDA.

Za Ministra unutrašnjih poslova tad je izabran Senad Kljajić penzionisani general iz Sanskog Mosta. Kao i svi ministri iza njega, Kljajić je s ove funkcije uklonjen bez obrazloženja.

“Ako je borba protiv korupcije razlog moje smjene, što smo krenuli odlučno u tu aktivnost, onda bih molio da mi se kaže da je zbog toga”, kazao je odlazeći ministar.

Nakon Kljajića, koji se najduže u ovoj Vladi zadržao na čelu MUP-a, u maju 2016. godine dolazi novi ministar, nepoznati Said Makić, predstavljajući Saveza za bolju budućnost Fahrudin Radončić.

Makić se na toj poziciji zadržao jedva dva mjeseca, a bio je prijedlog, kako se tada navodilo, ojačane većine koju su činili dio SDA, ASDA i SBB. Iznenadna rekonstrukcija Vlade pravdana je provođenjem koalicionog sporazuma sa vrha i uvođenjem SBB-a u vlast, a predloženi ministri imenovani su bez dostavljenih biografija poslanicima u Skupštini ili medijima.

Nije dugo trebalo da dođe do izglasavanja nepovjerenja i do nove rekonstrukcije Vlade USK. Ovaj put na vidjelo izlazi neslaganje u vlastitim redovima većine, kao i raskol sa A-SDA, pa novu Vladu koalicionih partnera tada podržavaju četiri poslanika SDA, dva SBB-a, te poslanici opozicionih stranaka: četiri SDP-a, četiri DF-a i dva Laburističke stranke.

Ovakva Vlada i većina ponovo smjenjuju ministra MUP-a i na čelo ministarstva ovaj put postavljaju SDA-ovog ministra Ervina Bibanovića. 

Upravo kada je ministar Bibanović u javnosti počeo privlačiti pozitivne komentare i pokazivati pomake, ponovo dolazi do rekonstrukcije Vlade, a u kamufliranoj koalicija Vladu formiraju SDA, DF, SBB i Abdićevi Laburisti, ponovo na čelu sa premijerom Rošićem.

Vezane vijesti:

Na čelo MUP-a ovaj put postavlja se posljednji ministar u nizu – Anel Ramić, diplomirani kriminalista koji je radio kao odgajatelj osuđenih osoba, a javnosti poznat kao strastveni odbojkaš.

Problematiku koju portal ABC.ba nastoji istaći kroz ovaj članak svojim komentarom potvrdio je Mehmed Mahmić, jedan od otuđenih SDA-ovaca u Skupštini USK-a koji nije podržao posljednju rekonstrukciju Vlade USK, a u jednoj od ranijih izjava kazao je:

“Možda nekom i odgovara da se na ovaj način da se rekonstruiše Vlada svaka 2,3  ili 4 mjeseca, zato što se ti moćnici odlično snalaze u tim pričama. Građani neka razmisle, zašto se  u svakoj rekonsturkciji Vlade mijenja i Ministar MUP-a? Dok se Ministar upozna sa svojim radom i onim što treba da izvadi na sto bude smijenjen. To rade ljudi koji kreiraju ovu politiku i žao mi je mojih kolega u Skupštini što nemaju svoj stav, ovo je pozornica u kojoj se dokazuje kako se misli dobro ovom kantonu, a ne misli.”

Unsko-sanski kanton je poznat po stalnim previranjima i političkim obračunima. Ovdje to nije ništa novo. Poruka koja se konstantno šalje građanima izuzetno je loša, a što je najžalosnije kreiraju je sve parlamentarne stranke sa vrlo malim izuzecima.

Jasno je da česte političke smjene utiču na direktno funkcioniranje sistema, a sve se teže oteti dojmu da u najjačim strankama postoje pojedinci koji štite organizirani kriminal i korupciju i koji su snagom političkog utjecaja spremni mijenjati i one koji se odlučno bore za pravnu državu.

Vezane vijesti:

Iz vrha SDP-a poručuju: Nismo učestvovali u rekonstrukciji, ovom našem proklizaču sljeduje noga

Vlada Unsko-sanskog kantona doživjela je svoju treću rekonstrukciju i četvrti sastav od parlamentarnih izbora 2014. godine, po čemu USK prednjači u Bosni i Hercegovini. Izabrano je pet novih ministara, koji su zamijenili pet stranačkih ministara iz koalicije SDA-SBB.

Kako se navodi u saopćenju SDP USK, klub poslanika SDP-a BiH u Skupštini USK je odbio učestvovati u režiranoj političkoj farsi i dati podršku ponuđenim rješenjima, jer nije ispunjen ni minimum regularnosti, ali i kompetentnosti, izabranih prilikom tzv. “rekonstrukcije” vlasti, ali tokom glasanja, jedan poslanik iz kluba SDPBiH samoinicijativno je dao podršku rekonstrukciji Vlade USK, protivno stavu kluba SDP-a, o čemu će organi Kantonalnog odbora SDPUSK, u skladu sa Statutom, provesti odgovarajući postupak, a o rezultatima postupka članstvo SDPBiH i javnost će biti blagovremeno obaviješteni.

Već ima konkretnih reakcija iz Sarajeva, ali putem Facebook-a, saznaje Biscani.net porta.

Damir Mašić, član Predsjednitva SDP-a BiH je napisao sljedeći status povodom aktuelne političke situacije u Unsko – sanskom kantonu:

– Dakle, nismo učestvovali u rekonstrukciji Vlade USK i nismo pravili nikakvu koaliciju, a pogotovo ne sa SDA. Ovom našem “proklizaču” sljeduje “noga”.

Kako će se službeno SDP BiH očitovati po ovom pitanju, ostaje nam da vidimo narednih dana.

Pročitajte cijelo saopćenje KO SDP USK.

Vezane vijesti:

Bišćanin Harun Sadiković proglašen za najuspješnijeg studenta sportistu BiH

U Narodnom pozoristu u Sarajevu na 72. izboru sportiste Bosne i Hercegovine u organizaciji Sportskog saveza Bosne i Hercegovine, Bišćanin Harun Sadiković je izabran za najuspješnijeg sportistu studenta Bosne i Hercegovine.

Ovo priznanje je došlo nakon osvajanja prvog mjesta na Univerzijadi u Zagreb-Rijeka 2016., gdje je Sadiković uzeo učešće ispred Univerziteta u Bihaću i naravno Bosne i Hercegovine .

“Rezultati u prošloj godini su veoma zadovoljavajući, gdje sam bio juniorski i seniorski prvak Bosne i Hercegovine, juniorski prvak Balkana , osvajač 5 medalja sa evropskih i svjetskih kupova, te prvo mjesto na Univerzijadi. U ovoj godini me očekuju jako teška takmičenja i veliki ispiti, ali se nadam da će mi Bog dati snage, pameti i strpljenja da odgovorim na njih!”, rekao je Harun Sadiković.

IZ ARHIVE: