Magareće mlijeko kao lijek: Poljoprivredniku iz Bihaća za litru daju 100 KM
U vremenu svakodnevnih stresova i žurbe, prava je rijetkost sresti ljude koji su toga pošteđeni. Izet Babić, iz Rujnice nadomak Bihaća, živi potpuno drugačiji život, nastanjen u pravom prirodnom carstvu.
porodicom od poljoprivrede živi posljednjih trideset godina. Kaže kako su mu najveći oslonac supruga i sinovi koji rade s njim i danju i noću, a uz krave, na farmi ima i magarce po čemu se izdvaja u Unsko-sanskom kantonu.
Za njega su naročito čuli oni koje su zdravstveni problemi natjerali da potraže izlaz u alternativnom liječenju. Danas je magareće mlijeko jedno od najzdravijih i – najskupljih.
“Na ideju da uzgajam magarce došao sam prije desetak godina kada sam posjetio jednu takvu farmu u Hrvatskoj. Počeo sam s pet grla, brojno stanje sam postepeno povećavao i ne želim stati ni sada kada ih imam preko stotinu. Ako mi Bog podari zdravlje, ići ću i do 500 grla. Najveći motiv je proizvodnja magarećeg mlijeka“, priča Izet Babić u razgovoru za Anadolu.
Mlijeko ovih životinja jedan je od skupocjenih proizvoda zbog toga što se dnevno ne može dobiti veća količina, kao što je to slučaj s drugim životinjama, dodaje Izetova supruga. Zbog ljekovitog svojstva o kojem je pisao još Hipokrat, za ovim mlijekom potražnja posljednjih godina stalno raste. Na kućni prag dolaze kupci, kako iz Krajine, tako i drugih dijelova Bosne i Hercegovine.
“Najveći uspjeh mi je kada mi neko dođe i kaže: ‘Izete, pomogao si mi.’ Do sada mi se niko nije požalio. To se mlijeko ne može usporediti ni sa jednim. Dobro je za sve, od bronhitisa pa nadalje, to je potvrdila i medicina. Dovoljno je popiti ga ujutro na gladno srce i nema brige. Cijene variraju, neko traži i 150 KM za litru, međutim kod mene je 100 KM i mogu reći da ljudi stvarno kupuju”, zadovoljno kaže ovaj vrijedni domaćin. Skromne životinje –
I Izet će se složiti kako stanje u poljoprivredi nikada nije bilo teže. U selu u kojem živi sve je manje ljudi koji se bave poljoprivredom, osobito onih mladih, a krivce vidi najviše u nadležnima koji za njih nerijetko nemaju sluha.
“Kada uzmem u obzir sve probleme s kojima se poljoprivrednici susreću, najradije bih ostalo ostavio po strani i posvetio se samo magarcima. Magarci nisu zahtjevne životinje, nema velikih rashoda, doslovno jedu sve. Zato je i mlijeko takvo. Da ostanem samo na njima, porodica i ja možemo živjeti, a da je danas teško – jeste. Sluha za poljoprivrednike je sve manje”, dodaje Babić.
U poljoprivredi i samom uzgoju stoke ne postoje praznici, slobodni dani, godišnji odmori. Ovim poslom se mogu baviti samo istinski zaljubljenici, a ako je novac jedini i osnovni cilj, čitav je biznis osuđen na propast. Kaže to Babić kojeg posebno žalosti to što u današnjem vremenu teško pronalazi radnika. To uspoređuje sa dobitkom na lutriji.
Inače, danas postoje farme koje su razvile proizvodnju u pravcu proizvodnje magarećeg mlijeka, pružanja usluga agroturizma, hipoterapije – druženje djece s magarcima radi bolje socijalizacije i zbližavanje s prirodom. Sve značajniji su i kozmetički proizvodi napravljeni na bazi mlijeka za kojim također vlada veliko zanimanje.
(Anadolija)
