Tužilaštvo još uvijek nije zaprimilo odluku navedenog suda o podnesenom prijedlogu, dodaju iz Tužilaštva za “Avaz”.

Pritvor za tri policajca koji su uhapšeni 04. juna 2026. godine u Velikoj Kladuši zbog zloupotrebe položaja i primanja dara zatražila je postupajuća tužiteljica, saznaje “Avaz”.

– Postupajuća tužiteljica Kantonalnog tužilaštva Unsko-sanskog kantona je, a nakon ispitivanja u svojstvu osumnjičenih policijskih službenika lišenih slobode u akciji kodnog naziva “Brut”, sudiji za prethodni postupak Općinskog suda u Velikoj Kladuši temeljem člana 146. Zakona o krivičnom postupku Federacije BiH podnijela prijedlog za određivanje mjere pritvora u odnosu na sva tri policijska službenika – potvrđeno je za “Avaz” iz Kantonalnog tužilaštva USK.

Moram priznati da sam o ovoj temi već više puta pisao. I svaki put kada to uradim, javi se veliki broj ljudi sa istim komentarom: “Kad ćete konačno napraviti podcast o tome?”

Zbog toga sam odlučio da još jednom otvorim ovu temu jer vjerujem da je generacija koja je odrastala uz mIRC, forume i prve dane interneta u Bihaću ostavila mnogo veći trag nego što danas mislimo.

Kada danas neko spomene mIRC, primijetim da se ljudima odmah pojavi osmijeh na licu. Nije to nostalgija za sporim modemima i telefonskim računima. Malo ko danas žali za tadašnjom tehnologijom. Mislim da nam zapravo nedostaje osjećaj zajednice koji smo tada imali.

Danas je BiscaniNET medij koji je prvenstveno baziran na vijestima. Međutim, oni koji su bili tu od 2004. godine, od samog početka znaju da to nije uvijek bilo tako.

BiscaniNET je nekada bio mjesto okupljanja.

Možda najbliže onome što je danas neka od društvenih mreža.

Objavljivali smo svoje fotografije, ostavljali komentare, upoznavali se, družili i gotovo redovno uz slike potpisivali svoje mIRC nadimke po kojima su nas ljudi poznavali. Nekada ste mnogo lakše znali nečiji nick nego njegovo pravo ime.

Pored toga postojao je i Forum. Mnogi će se složiti da smo ono što smo nekada radili na forumima danas uglavnom zamijenili komentarima na Facebooku. Ipak, zanimljivo je da me i danas veliki broj ljudi uvjerava kako bi jedan pravi lokalni forum ponovo bio živ.

Kažu da ljudima nedostaje prostor gdje mogu anonimno otvoriti temu, postaviti pitanje, iznijeti mišljenje ili pokrenuti raspravu o problemima koji se tiču lokalne zajednice. Možda su i u pravu. Jer forumi nikada nisu bili samo internet stranice. Bili su mjesta gdje su se vodile ozbiljne rasprave, tražili savjeti, razmjenjivala iskustva i stvarale zajednice ljudi sa sličnim interesima.

A prije svega toga bio je mIRC.

Najaktivniji period bio je otprilike između 2001. i 2005. godine. Oni koji nisu bili dio tog vremena teško mogu razumjeti koliko je tada značilo kada navečer uđete na #bihac i vidite desetine, pa i stotine ljudi online.

Da, stotine.

Bilo je večeri kada je na kanalu istovremeno bilo i do 200 korisnika. Danas to možda ne zvuči posebno impresivno, ali treba se prisjetiti da tada internet nije imao svaka kuća, da se na mrežu spajalo preko telefonske linije i da su brzine bile neuporedivo manje nego danas. U takvim okolnostima, 200 ljudi na jednom lokalnom kanalu bila je ogromna brojka.

Tada smo se poznavali po nickovima. Znali smo ko je online, ko je nestao na nekoliko dana, ko je promijenio nadimak i ko će se pojaviti svako veče u isto vrijeme na #bihac. Danas imamo mnogo više mogućnosti za komunikaciju, ali nisam siguran da smo zbog toga postali povezaniji.

Posebna priča bili su i internet centri. Mlađe generacije vjerovatno ne mogu ni zamisliti da smo znali obilaziti internet centre samo da bismo chatali, surfali ili igrali Counter Strike. Internet centar kod Željezničke stanice, Tasun, Islamski internet centar, Felixnet na Ozimicama i brojna druga mjesta nisu bila samo prostorije sa računarima. Bila su mjesta okupljanja, druženja i stvaranja uspomena koje mnogi pamte i danas.

Dok sam pripremao ovu kolumnu, sjetio sam se jednog zanimljivog detalja od prije nekoliko dana. Na snimanju emisije o budućnosti Doma zdravlja Bihać u našem studiju, prije nego što smo uopće počeli razgovarati o temi emisije, ministar zdravstva, rada i socijalne politike USK Meris Jušić rekao mi je: “Mi se znamo još iz vremena mIRC-a.”

U razgovoru koji je uslijedio prisjetili smo se da je on svojevremeno bio operator (@) na kanalu #cazin, dok smo mi isključivo boravili na kanalu #bihac na DALnet mreži. Nedugo zatim u razgovor se uključio i gradonačelnik Bihaća Elvedin Sedić, koji se prisjetio kako je svojevremeno obilazio internet centar kod Željezničke stanice, dok sam ja nešto kasnije najviše vremena provodio u internet centru “Tasun”, Islamskom internet centru i nešto dosta kasnije u Felixnetu na Ozimicama 1.

I tada sam shvatio koliko je ova tema zapravo neiscrpna. Prođe više od dvadeset godina, a opet otkrijemo neku novu priču, prisjetimo se nekog starog nicka ili saznamo ko je zapravo bio osoba iza nadimka kojeg smo godinama viđali na ekranu.

Malo ljudi zna da je upravo iz te generacije nastao veliki broj ljudi koji danas rade u IT sektoru, medijima, privatnom biznisu, važnim institucijama i brojnim drugim oblastima. Tada nismo ni slutili da će internet jednog dana postati ono što je danas, ali smo imali sreću da budemo dio njegovih početaka.

Svoj doprinos toj priči dali su brojni ljudi. Neki će se sjetiti Zlaje [FIREbird], Dedare – PA3ot, Igor StrankA, Dejan – List3n3r, Azra – dodir_svile, Amar – none, Veldo – Dexter, Ado DIJAMANT, Fatin Seth, Nedim Sektor7, Dinko Swan09, Dario Hypertech, Sando Error, Pinjo Trigem007, botonja… itd itd…, a siguran sam da postoji još mnogo “nickova” koji će se pojaviti čim ova priča bude objavljena, kao svaki put kada sam pisao o tome.

I upravo zbog toga mislim da bi bilo šteta da sve ostane samo na sjećanjima i komentarima.

Već duže vrijeme postoji ideja da kroz BiscaniNET organizujemo posebnu podcast emisiju posvećenu počecima interneta u Bihaću i Krajini. Da za isti sto sjednu ljudi koji su stvarali #bihac, administratori, operatori, webmasteri, vlasnici internet centara, forumaši i svi oni koji su obilježili jedno vrijeme koje se više nikada neće ponoviti.

Interes očigledno postoji. To mi potvrđuju poruke koje godinama stižu nakon svake objave na ovu temu. Zato mogu reći da ideja o podcast emisiji i dalje stoji.

Možda je čak vrijeme da je konačno i realizujemo.

A do tada, hajde da zajedno pokušamo vratiti dio tog vremena.

Koji je bio vaš nick?

Kojeg internet centra se najviše sjećate?

Koga se sjećate sa #bihac kanala?

I mislite li da bi danas jedan podcast o mIRC generaciji Bihaća i Krajine imao publiku?

Dosadašnji direktor Nacionalni park Una Alen Zulić oglasio se povodom završetka svog angažmana na čelu ove javne ustanove, poručivši da profesionalni put nastavlja na drugoj funkciji nakon, kako je naveo, intenzivnog i sadržajnog perioda provedenog u Nacionalnom parku.

U oproštajnoj poruci Zulić je istakao da iz NP “Una” odlazi ponosan na rezultate ostvarene tokom protekle dvije godine, naglašavajući da su u tom periodu realizirani brojni projekti i aktivnosti koje su doprinijele razvoju jednog od najznačajnijih prirodnih bogatstava Bosne i Hercegovine.

Među ključnim realizovanim projektima naveo je unapređenje infrastrukture kroz asfaltiranje puta Ćelije – Štrbački buk i regionalnog puta Kulen Vakuf – Martin Brod, uređenje pristupnih staza i parking prostora, kao i poboljšanje posjetilačke infrastrukture.

Poseban akcenat stavljen je na zaštitu prirode kroz uspostavljanje baze podataka flore i faune, monitoring biodiverziteta, identifikaciju invazivnih vrsta te realizaciju projekata zaštite okoliša.

Govoreći o promociji Parka, Zulić je podsjetio na otvaranje Turističko-informativnog centra u Bihaću, uspostavljanje Gift Shopa Nacionalnog parka Una, nastupe na međunarodnim sajmovima i konferencijama, kao i unapređenje digitalnog prisustva. Kao jedan od pokazatelja napretka naveo je podatak da su pregledi Facebook stranice Parka porasli sa oko 559.000 na više od tri miliona godišnje.

Istakao je i kontinuiran rast broja posjetilaca te sve značajniju poziciju Nacionalnog parka Una na turističkoj karti Bosne i Hercegovine i regije.

Zulić je posebno izdvojio projekte poput dopuna za UNESCO nominaciju Martinbrodskih slapova, kao i projekte REVERS, FRED i VIA DELLE CASCATE, te organizaciju Una regate i međunarodne trail utrke RISKO.

„Nacionalni park Una je mlad park sa ogromnim potencijalom i uvjeren sam da najbolje tek dolazi“, poručio je Zulić, zahvalivši kolegama, saradnicima, partnerima, prijateljima Parka i lokalnim zajednicama na podršci i zajedničkom radu.

Na kraju je novoj upravi poželio mnogo uspjeha u nastavku razvoja Parka i ostvarivanju vizije da Nacionalni park Una bude među prepoznatljivim parkovima Evrope.

Narodne nošnje, običaji, vjerski život i historijske okolnosti kroz stoljeća oblikovali su identitet podplješevičkog kraja i njegovih stanovnika. Upravo o tom naslijeđu, ali i o životu Hrvata u bihaćkim podplješevičkim selima, ovih dana piše historičar dr. sc. Franjo Jurić.

Povod za njegov osvrt bila je proslava 50 godina svećeništva fra Petra Žagara, svećenika rodom iz župe Zavalje, na kojoj su posebnu pažnju privukle tradicionalne ličke narodne nošnje koje su i danas sastavni dio kulturnog identiteta ovog kraja.

U svom tekstu dr. Jurić podsjeća na historiju naseljavanja podplješevičkih sela, razvoj školstva, vjerskog i društvenog života, ali i na demografske promjene, ratna stradanja i iseljavanja koja su obilježila posljednja desetljeća.

Tekst dr. Franje Jurića prenosimo u cijelosti:

Svaki kraj krasi neki običaj. Jedan od njih koji se vezuje za identitet i prepoznatljivost svakog kraja su i narodne nošnje. One su dio kulture i običaja, tradicije koja se prenosi s koljena na koljeno. Tako su i Hrvati bihaćkih podplješevičkih sela: Velikog i Malog Skočaja, Međudražja, Zavalja, Vučijaka, Malog i Velikog Baljevca, bili i ostali prepoznatljivi po svojim ličkim narodnim nošnjama. Isto se odnosi i na Hrvate iz sela Dobrenice. One ih i danas krase u različitim svečanim prilikama. Jedna od njih bila je jučer, na proslavi 50 godina svećeništva fra Petra Žagara, svećenika rodom iz župe Zavalje.

Nešto iz povijesti podplješevičkog kraja

Doseljavanje Hrvata u ove krajeve počinje od 1754. godine, najviše s prostora Gornje Like. S vremenom, nakon doseljavanja, broj Hrvata u podplješevičkim selima se povećava i doseže brojku i do 4.200 žitelja. Obitelji su bile višegeneracijske, prepoznatljive po brojnosti djece. To je dovelo do otvaranja prvih škola u ovim selima. Prva škola u Zavalju počinje s radom 1836., a u Skočaju 1874. godine, s prvim učiteljima Pavom Mlinarićem iz Skočaja i Ivanom Devčićem iz Otočca.

Razvija se i vjerski život. Župna crkva sv. Franje Asiškog u Zavalju, sagrađena još 1791. godine, često je bila na meti vandala. Obnovljena je 1816., a župnom crkvom proglašena 1818. godine. Nešto kasnije, crkva je proširena, a njena unutrašnjost uređena i obogaćena. Godine 1994. srpska vojska je crkvu zapalila te je ona do temelja bila uništena. Obnovljena je 2000. godine.

Crkva-kapelica u Skočaju sagrađena je 1923. godine i posvećena Gospi Lurdskoj (Bijeloj Gospi). I ona je u ratu, zajedno s crkvom u Zavalju, bila zapaljena. Kroz više od dva stoljeća postojanja župa Zavalje pripadala je Krbavskoj, Modruškoj, Riječkoj i Gospićko-senjskoj biskupiji, kojoj pripada i danas.

Stoljećima unatrag podplješevička sela pripadala su Hrvatskoj. Prvo je u vrijeme Kraljevine Jugoslavije (1931.) općina Zavalje izdvojena iz sastava kotara Korenica Savske banovine te pripojena kotaru Bihać tadašnje Vrbaske banovine. Konačno, nakon Drugog svjetskog rata, od 17. septembra 1947. godine, ovi krajevi ulaze u sastav Bosne i Hercegovine.

Kroz historiju stanovnici bihaćkih podplješevičkih sela bavili su se stočarstvom i poljoprivredom. Uzgajali su konoplju, koju su potapali na dragama, odnosno malim potocima u Skočaju i Meljnovačkoj dragi u tzv. močilima. Sijao se krompir, kukuruz, heljda te različite povrtlarske kulture.

U svakodnevnoj prehrani najviše su korištena variva, juhe, mlijeko, sir i krompir. Kulturni život, pored seoskih sijela, bio je vezan za vjerske blagdane. Zborovi ili proštenja na Skočaju održavali su se za Bijelu Gospu, Malu Gospu i Srce Isusovo. Na Zavalju je veliki zbor svake godine bio za Gospojinu i patron župe Frančikovo (sv. Franjo Asiški), dok je na Baljevcu obilježavan blagdan sv. Ilije.

Oko Velike Gospe išlo se pješice na Krasno, a u Rakovicu sv. Jeleni Križarici. Poslije Drugog svjetskog rata veliki broj mještana emigrirao je u zemlje zapadne Evrope, Australiju i Ameriku.

Tijekom Drugog svjetskog rata zavaljska župa imala je veliki broj stradalnika. Prema dostupnim podacima, stradalo je više od 700 župljana. Razaranja i ratne prilike od 1992. do 1995. godine donijela su nova velika iseljavanja ljudi iz ovih krajeva, posebno u Republiku Hrvatsku. Tijekom rata od 1991. do 1995. godine župa Zavalje izgubila je 21 župljanina.

Danas župa broji nešto više od 100 župljana, uglavnom treće životne dobi. Međutim, i oni koji više ne žive u podplješevičkim selima uvijek im se rado vraćaju i posjećuju svoja obiteljska ognjišta.

Dr. sc. Franjo Jurić

U vremenu kada se o uspjesima domaćih kompanija često malo govori, vrijedi zabilježiti primjer koji pokazuje da znanje i kvalitet nemaju geografskih ograničenja. Bihaćka kompanija IDK Studio d.o.o. odabrana je za izradu nove službene web stranice Rukometnog kluba Zagreb, jednog od najtrofejnijih sportskih kolektiva u regionu i dvostrukog prvaka Evrope.

RK Zagreb, klub sa bogatom tradicijom i desetinama osvojenih naslova prvaka Hrvatske, povjerenje za razvoj svog novog digitalnog identiteta ukazao je upravo timu iz Bihaća. Takav izbor predstavlja značajno priznanje domaćoj IT industriji i potvrđuje da kompanije iz Bosne i Hercegovine mogu ravnopravno konkurisati na zahtjevnim regionalnim i međunarodnim projektima.

“Povjerenje koje nam je ukazao RK Zagreb predstavlja veliko priznanje za naš tim i potvrdu da se kvalitetan rad prepoznaje bez obzira odakle dolazite. Iza nas je više od decenije iskustva i brojni projekti, ali saradnja sa klubom ovakvog renomea svakako zauzima posebno mjesto. Trudili smo se da kroz novu web stranicu spojimo tradiciju i uspjehe RK Zagreb sa savremenim digitalnim standardima, kako bismo navijačima, partnerima i javnosti omogućili brži i kvalitetniji pristup informacijama. Ponosni smo što je upravo kompanija iz Bihaća dobila priliku raditi na projektu jednog od najvećih sportskih brendova u regiji.” – Dino Kismić, direktor IDK Studio d.o.o. Bihać

Posebno je značajno što se radi o projektu jednog od najprepoznatljivijih sportskih brendova jugoistočne Evrope, čije ime godinama nastupa na najvećoj rukometnoj sceni i okuplja milione navijača.

Ovaj primjer pokazuje da se iza brojnih uspješnih digitalnih rješenja često nalaze domaći stručnjaci čiji rad prelazi lokalne okvire. Bez obzira na veličinu tržišta iz kojeg dolaze, kvalitet, iskustvo i profesionalan pristup ostaju najvažnije preporuke.