Nazovimo ovo tekstom običnog smrtnika, čovjeka koji ima snove i ambicije kao i hiljade mladih u ovoj zemlji.

Ali u Bosni su snovi puka mašta, koje je skoro nemoguće pretvoriti u cilj. A tek snovi mene u prošlosti nekog dječaka su danas ništa drugo nego bajke sebi za budućnost tad obećane.

Gledajući mladog Rejhana kako iz frustracije plače i proklinje političare, gledajući borce ispred vlade u šatorima.Sjećajući se naše porezne ustanove koja radi po “zakonu” pa su mi van svakog zakona zatvorili lepinjaru samo
zato jer sam sitna riba, ja pognem glavu i postidim se njihovih djela umjesto njih političara.

Umjesto da pomognu omladinu da ostane, on pljune u prste masne od jagnjetine i zaljepi kaznu, zatvori radnju i na običnom smrtniku zarađuju platu. Postidim se naših institucija koje su stranačke.

Dok se peroni kvase suzama majki i očeva koje sinove ispraćaju u daleke zemlje, oni se ne stide, oni se Boga ne boje, nego hladno prebacivaju odgovornost za to na druge. Stara praksa već prodana 20 godina na svakim izborima.

Tu su i privatnici (čast izuzetcima), koji ukrote radnika, uzmu mu pravo na slobodan dan, dan koji bi možda proveo sa svojom djecom.
Drugi mjenjaju radnike, a neki kada im iz novčanika zafali koja marka nađu načina da proglase radnika viškom.Plate su im mizerne, da nisu žalosne bile bi smiješne, o njima bi zbijali šale i viceve.

A tu je i običan čovjek, čast izuzetku ako ga ima, koji sve njijemo gleda i okreće glavu uz kahvu i partiju priče kako odavde treba bježati. Često političku situaciju zamjeni priča, koje skim spavao, gdje ko radio, kako se
dočepao kojeg posla i naravno koje koliki vjernik!? Nećemo se tako trgnuti iz ove more, iz stolice neke kafane u kojoj često ne dobiješ ni račun.

Stranke su stvorene, svaka nudi mogućnost da te ubaci u neki posao ako si ispočetka potrčko u njoj. Zar nas nisu ponizili? Najlakše je strankama da vas podjele na nacionalni indetitet, koji njima olakšava kriminalitet.
Ili da vam podvale zastarjelu ideologiju, nije bitno koja, niti njena boja, bitno je da nas farbaju da ljudi jedni drugima na crne ovce izgledaju.

Sigurno se pitaš zašto sve ovo govorim, kada znaš i sam situaciju. Sutra ćeš ovo nazvati kukanjem, a dan poslije ćeš i sam biti jedan od onih koji kukaju. Ne ovo nije kukanje, ovo je podsjetnik da u tvojoj i mojoj zemlji zvoni alarm kojeg ne čuješ. Začepili su ti uši stotine stranka koji obećavaju bolje sutra, a niko već 20 godina nije to sutra dočekao. Nije lako odvesti dijete na poluprazno igralište, u poluprazne škole, kod doktora koji nema
iskustva, a nemaš novca za onog koji ga ima.

Šta si ti čovječe danas!? Budući strani državljanin koji će unucima
pričati kako je jednom bila tamo neka divna zemlja, za koju su živote dali hiljade boraca!? Ili si možda patriota koji će raditi da zemlja bude ono što zaslužuje!?

Shvati da ti dok čitaš ovo, u našim zatvorima leže ljudi koji su krali drva jer nisu imali na što se grijati.A oni koji su milione nam uzeli, sjede u udobnim foteljama i pišu nova obećanja na koja ćeš opet nasjesti.

Ne zaboravi svaku suzu prolivenu gladne djece, majki što sinove ispraćaju, očeva što u tajnosti plaču jer posao nemaju. Ta kahva što piješ svaki dan, ne može biti slatka dok god naše komšije nemaju tu marku za kruh.
Probudi se, stani uz borca koji pred vladom spava na ovim hladnoćama, stani uz omladinu koja ne mora napustiti zemlju. Imao ti platu 1000 ili nemao je nikako, bio običan ili politiziran, budi dio promjena.

Ovu smo zemlju posudili od naše djece, kakvu ćemo je vratiti?

Damir Mašić-Pjesnik