U Bihaću je danas u organizaciji gradske uprave održan komemorativni skup „ Kultura sjećanja je otpor protiv zaborava“ u znak sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. I ove godine Bišćani su prigodnim referatom na današnjoj komemorativnoj sjednici prisjetili dramatičnih dešavanja iz jula 1995.godine kada je sistematski i planiran genocid kojeg su nakon 11.jula 1995.godine nad Bošnjacima Srebrenice proveli pripadnici Vojske RS-a, MUP RS-a, i Vojske Jugoslavije. Prisutnima su se obratili Ermin Zulić, v.d. gradonačelnika Bihaća, dr.Mujo Begić i Enver ef. Moranjkić, predsjednik Medžlisa IZ Bihać.

Istaknuvši da Bihać i njegovi građani nikada neće zaboraviti genocid u Srebrenici , Ermin Zulić, v.d. gradonačelnika Bihaća , istakao je da je tragedija Srebreničana ne smije biti zaboravljena od strane patriota i građana koji ovu zemlju vole i za nju se i u miru bore.

„I ove godine smo organizirali komemorativnu sjednicu kako bi još jednom svi zajedno odali počast ubijenim Srebreničanima. Svakom normalnom genocid u Srebrenici je najveći zločin poslije II. Svjetskog rata kojeg nikad ne smijemo zaboraviti i oni koji osporavaju zločine iste bi da mogu ponovo počinile i to je nama opomena da moramo biti oprezni i ne zaboraviti genocid na čijim temeljima je i napravljena tvorevina pod nazivom entitet Republika Srpska „-kazao je Zulić.

U svom obraćanju dr. Mujo Begić, istakao je da su auzimanje Srebrenice , deportacija civila iz Potočara i operacija zarobljavana, zatočenja i likvidacije Bošnjaka genocidni akti unaprijed isplanirani, dobro osmišljeni, efikasno organizirani i širokog obima , te naređeni sa nadležnih političkih i vojnih mjesta .

„Sve vrijeme do zauzimanja Srebrenice u julu 1995. srpske snage su uskraćivale vodu, struju, ometali i zabranjivali doturanje humanitarne pomoći, lijekova, energenata i svega što je, u biološko-egzistencijalnom smislu, neophodno za preživljavanje. Tzv. “Vojska Republike Srpske” je u toku 12. i 13. jula 1995. organizirano i planski vršila deportaciju žena, djece i staraca iz Potočara prema Kladnju. U Potočarima je 12. i 13. jula 1995. najdramatičnije bilo sistematsko odvajanje i razdvajanje muškaraca i dječaka od žena i djece. Od jutra 12. jula velikosrpske snage su, u prisustvu i po naređenju Ratka Mladića i uz sudjelovanje policajaca sa psima, odabirale i izdvajale muškarce i djecu od ostalih izbjeglica i odvodile, pritvarale i držale ih na zasebnim mjestima u i oko Potočara. Pri tome su, na jednoj strani, žene i djeca plakali i vrištali, posebno djeca koja su gledala kako im odvode očeve, a na drugoj se čuli jauci, zapomaganje, pucnji. Zauzimanje Srebrenice, deportacija civila iz Potočara i operacija zarobljavanja, zatočenja i likvidacije Bošnjaka su genocidni akti unaprijed isplanirani, dobro osmišljeni, efikasno organizirani i širokog obima, naređeni sa nadležnih političkih i vojnih mjesta te izvršeni planski, sistematski i organizirano „- kazao je u svom obraćanju dr.Begić.

Ističući da je u Srebrenici 1995.godine ubijeno čovječanstvo , ne jednom već 8372 puta, taman toliko puta, koliko je ubijeno nedužnih ljudi rukama srpskih zlikovaca, Enver ef. Moranjkić, predsjednik Medžlisa IZ Bihać, u svom obraćanju je kazao da je Srebrenica ime koje danas kruži oko svijeta da iznova probudi savjest čovječanstva koje se mora suočiti sa samim sobom i između dobra i zla, izabrati svoje dobro.

„ Pozivam sve ljude dobre volje da se uključe i da svako na svoj način da doprinos za ovaj grad, a najmanje što mogu učiniti jeste da posjete Potočare i Srebrenicu. U Srebrenici žive posebni ljudi , jaki ljudi. Tamo žive majke, očevi, braća i sestre, žive djeca šehida. Oni su također mogli i mogu otići bilo gdje, ali je Srebrenica ostala njihov iozbor bez obzira na patnje koje su preživjeli i koje i danas žive. Zato i danas pozivam bošnjačke političare na jedinstvo. Neki će kazatio kasno je, ali stara izreka kaže. Bolje ikad, nego ikad. I neka njihovo jedinstvo ne bude puka reakcija , barem kada je u pitanju Srebrenica ,jer reakcija nije ništa drugo do težnja za povratkom na prethodno stanje. Težnja za povratkom na nešto što je izgubljeno. A Srebrenica ne smije biti izgubljena „-kazao je efendija Moranjkić.