“Na Hasan-pašu Predojević nailazimo 1562. godine kao sandžakbega u Filakovu. Već početkom vladavine sultana Murata III biva imenovan segedinskim sandžakbegom, da bi krajem 1590. godine bio imenovan za bosanskog beglerbega. On je poznat u historiji kao osvajač Bihaća. Hasan-paša nakon osvajanja Bihaća 1592. godine od preostalih žitelja katolika Bihaća je otkupio crkvu svetog Ante Padovanskog. Ono što je specifično jeste da će mahfili u Fethiji džamiji na sprat biti uzor svim ostalim krajiškim džamijama. Naime, te 1592. godine nakon neuspjelog pokušaja osvajanja Siska on je uspio osvojiti Bihać kao i izgraditi novi grad, odnosno Jeni Hisar, današnju Petrinju, da bi naredne godine 22. juna 1593. godine ili 22 ramazana 1001. hidžretske godine poveo pohod ponovo za osvajanje Siska. Tada je Habsburška vojska na čelu sa Nikolom Zrinskim potukla vojsku Hasan-paše Predojevića i prema saznanjima tu je i sam Hasan-paša poginuo, odnosno utopio se u rijeci Kupi zajedno sa ostalim sandžakbegovima koji su bili zajedno sa njim u tom vojnom pohodu. To su bili Mehmed-beg Hrustempašić, hercegovački sandžakbeg, sin velikog vezira Rustempaše i sultanije Mihrimah, Džafer-beg Predojević, pakrački sandžakbeg i brat Hasan-paše, gazi Arnaut Memi-beg, zvornički sandžakbeg i Ramazan-beg, požeški sandžakbeg. Ova bitka predstavlja prvu pobjedu ujedinjene hrišćanske srednje Evrope protiv Osmanlija. Ovom bitkom kod Siska završen je stoljetni Osmansko-hrvatski rat koji je trajao od 1493. godine do 1593. godine. Nakon ove bitke Osmanlije više nisu osvajale u Hrvatskoj”, kaže Sadet efendija Bilalić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Gacko, kojem pripada i područje Bileće.
Lijeva obala, koja, načičkana apartmanima, hostelima, kafanama i restoranima, arhitektonski podsjeća na dalmatinske gradiće s uskim uličicama, jača je od desne, na kojoj još ima ruševina koje podsjećaju na strašno ratno vrijeme u Ljutočkoj dolini. U tursko vrijeme, naselje je nosilo ime Džisr-i-Kebir (Veliki Most), a uspomenu na taj vakat čuva istoimeni restoran, ukopan uz betonski most. Prekoputa njega je restoran “Una”, kako drugačije.
Kulen-Vakuf je čist, pitom i poznat po ljudima koji osmijehom izražavaju dobrodošlicu. U šetnji susrećemo domaćina Muharema Štrkljevića i Stipu Mihića iz bihaćkog naselja Vedro Polje.
Muharem i Stipe: Prijateljstvo koje traje decenijama
– Stipe mi je došao u posjetu. Bio mi je majstor kad sam učio zanat u “Unatransu”, a i ja sam već u penziji – govori Štrkljević. Pitamo ih ko je stariji, a oni se smiju. Posljednjih 20 godina Muharem je svakodnevno išao na posao u Bihać, 80 kilomtara u oba pravca. Kaže kako je Kulen-Vakuf lijep, ali u njemu nema ljudi. – Nema nas mnogo, pogledajte sve ove kuće, prazne su. Samo ljeti dođu vlasnici, onako, nostalgije radi – dodaje Štrkljević. Slično kaže i nastavnik u penziji Sulejman Burzić, kojeg smo susreli na kućnom pragu prije nego što je ugrabio za Bihać da promijeni vozačku dozvolu. – Samo da je više raje i da je Una čistija – prokomentirao je Burzić.
Burzić: Pobjegli riječni rakovi
Iznenađeni, pitamo ga zar Una nije ovdje čista, a on objašnjava da su iz nje pobjegli riječni rakovi, čije je prisustvo znak da je voda čista. Staračke dane ovdje provodi Hafiza Šahinović. Suprug joj je umro, ali djeca je paze. Više je starih nego mladih, kao što je više praznih nego punih kuća. Obnovljena džamija sultana Ahmeda III u centru mjesta ne napuni se ni za džumu.
Med i orasi
Šahovske susrete mladih talenata u Kulen-Vakufu održava mještanin Edo Duraković, aktivni šahovski radnik. U vrijeme “Una-regate” živne Kulen-Vakuf, reklo bi se, druga čaršija, ni traga od one kada zapadaju oktobarske kiše i kad snjegovi s Ljutoča blokiraju život. Ljubazni mještani prepričavaju nedavnu posjetu bivšeg hrvatskog predsjednika Stipe Mesića, koji je sišao s Rotary voza, koji povremeno tutnja kroz NP “Una”, i razgalio im srca duhovitošću i neposrednošću. – Mesićeva sekretarica kaže mu da kupi meda, trebat će mu, a Mesić joj dobacuje: “Treba meni i oraha” – prepričavaju anegdotu koju je bivši hrvatski predsjednik podario okupljenima na čaršijskom trgu.
Branjen sa 10 topova
U Kulen-Vakufu su bile dvije tabije i dvoja vrata, a posadom je u osmanlijsko vrijeme zapovijedao aga, kao ćehaja ostrovičkog kapetana. Naselje je nekada branjeno sa 10 topova. Tridesetih godina 18. stoljeća Mahmut-paša Kulenović tu je sagradio džamiju i ostavio vakuf da se njome upravlja pa od tada datira ime ovog pitomog mjesta. Kulen-Vakuf je teško stradao u septembru 1941., kada je, prema različitim izvorima, ubijeno od 1.300 do 2.300 civila bošnjačke nacionalnosti.
Javno preduzeće Vodovod Bihać nedavno je provelo akciju naplaćivanja 500.000 maraka duga za vodu, od čega najveći iznos od 181.000 KM potražuju od Kantonalne bolnice Bihać.
Javnost u Bihaću ih je podržala u tome, smatrajući da sa kantonalnog nivoa vlasti moraju plaćati račune Gradu, kao što i svi građani to čine. Ali, podrška je utihnula kada je objavljena informacija da slijedi poskupljenje vode za sva pravna i fizička lica.
Njemačka računica
Direktora JP Vodovod Bihać Damira Felića smo pitali da li je prijedlog poskupljenja vode napravljen.
– Nismo još to završili, u proceduri je prijedlog našeg konsultanta i sastoji se od tri cjeline. Pod jedan – izgradnja mreže za grad, što je učinjeno, pod dva je tu izgradnja postrojenja prečišćivača u Velhovu, također završeno, i treći dio je organizaciono jačanje Vodovoda. Da bismo mogli preuzeti upravljanje i održavanje, jedna od tih mjera pod trećom tačkom je tarifa cijene vode i kanalizacije, potvrdio nam je direktor Felić.
Prijedlog dolazi od konsultanta – njemačke firme Saksen Waser, koja po ugovoru radi za Vodovod u okviru projekta KFW rekonstrukcije mreže vodovoda i ugradnje prečišćivača. Njihov prijedlog trenutno je upućen ekonomskoj službi Vodovoda, pa će nakon toga ići pred Nadzorni odbor preduzeća i tek onda na odlučivanje gradskim vijećnicima. S obzirom na to da se radi o rješenju finansija kompletnog poslovanja Vodovoda, konsultanti su na osnovu realnih troškova koje preduzeće ima procijenili prijedlog tarife računa za sva fizička i pravna lica. Cijena je formirana po osnovu prosječnog prihoda po domaćinstvu, koja za Grad Bihać iznosi 700 KM. Po tom modelu su predvidjeli da se prihodi po domaćinstvu ne opterećavaju više od pet posto, što je po evropskim normama.
– Uzima se u obzir broj stanovnika, zaposlenih i nezaposlenih, tako da smo mi išli čak i niže na 3,75 posto po prosječnom domaćinstvu, a to ne bi trebalo biti više od 28/29 maraka po kući i to za vodu, kanalizaciju i prečišćavanje, pojasnio je Felić.
Nedavno je i u Cazinu došlo do poskupljenja vode. Po kubiku je voda sada skuplja za 10 feninga, jednako je i za kanalizaciju, dok je održavanje mjernog mjesta poskupjelo za dvije marke.
Protekle sedmice u Bihaću je organizovan susret dvojice gradonačelnika, Bihaća i Cazina, na kojem su bili i direktori vodovodnih preduzeća. Kako su nam tada kazali, o vodi nisu razgovarali, iako se susreću sa istim problemima.
(Ne)uspjela akcija
– Svi smo mi u dogovoru, svi naši vodovodi su dio evropskih projekata. Nije samo to na lokalnom nivou, jer švicarska vlada radi projekte za sve vodovode u BiH, Srbiji i Hrvatskoj. Oni nama diktiraju norme koje moramo dostići, to je lančana reakcija koju prate svi vodovodi, kazao nam je direktor Felić.
Kada je u pitanju dug Kantonalne bolnice u Bihaću, direktor napominje kako su menadžmentu te ustanove dali vremena da sam napravi neki prijedlog otplate 181.000 maraka zaostatka.
– Spremni smo na svakakve razgovore s njima, ali do danas se nisu javili sa prijedlogom. Dakako, još imaju vremena, a možda čekaju i saglasnost ministra. Ostali dužnici poprilično su sveli dugovanja, plativši do 50 posto svojih obaveza na nivou Kantona. Naša akcija je uspjela, jer smo naplatili 50-60 hiljada maraka od 500.000 svih dugovanja, smatra direktor JP Vodovod Bihać Damir Felić.
Policijski službenici PS Bihać, Prve Policijske uprave, od 25-28.08.2017.godine u vremenskom periodu od 21.00-05.00 sati, na području grada Bihaća – naselja Gornje i Donje Prekounje, proveli su akciju s ciljem sankcionisanja počinitelja prekršaja iz oblasti Zakona o javnom redu i miru s akcentom na prekršaj „ Konzumiranje alkohola na javnom mjestu“ kao i sankcionisanje počinitelja prekršaja iz oblasti Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima BiH s akcentom na prekršaj “Nepropisno zaustavljanje i parkiranje“ te „ Kretanje pješaka po kolovozu“.
Rezultati ove akcije su slijedeći:
Iz oblasti Zakona o javnom redu i miru „ Konzumiranje alkohola na javnom mjestu“ zatečeno je 28 lica u činjenju navedenog prekršaja kojima su uručeni prekršajni nalozi.
Ø Iz oblasti Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima BiH „Nepropisno zaustavljanje i parkiranje“ zatečeno je 10 lica u činjenju navedenog prekršaja kojima su uručeni prekršajni nalozi.
Također, policijski službenici PS Bihać, evidentirali su tri ugostiteljska objekta koja se nisu pridržavala Općinske odluke o ograničenju rada ugostiteljskih objekata o čemu je obavještena Kantonalna uprava za inspekcijske poslove.
Sve Policijske stanice koje su u sastavu Uprave policije MUP USK-a će u narednom periodu nastaviti sa ovakvom vrstom planskih akcija na području Unsko-sanskog kantona.
Emin Tatarević je 1986. godine napustio rodni Cazin i Jugoslaviju te odselio u Lihtenštajn. U ovoj malenoj, ali naprednoj državi postao je vozač teretnih vozila pa je narednih godina obišao cijelu Evropu. Početkom rata stigao je u BiH, gdje je bio angažovan u patriotskim snagama, da bi se nakon nekoliko mjeseci ponovo vratio u Lihtenštajn. U toku 1993. godine iz Bosne su za njim stigli žena i djeca, a s obzirom na to da Lihtenštajn nije više primao izbjeglice, 1994. godine odlučili su se za odlazak u Ameriku.
U SAD-u počinje nova stranica njihovog života, gdje su, kako kaže Emin, relativno brzo stvorili uvjete za lagodan i lijep život. U početku se Emin bavio logistikom i transportom, iz razloga što u tim oblastima nije bilo potrebe za dobrim znanjem engleskog jezika. Dvije godine je radio u dvije firme, nakon čega je kupio svoje prvo transportno vozilo i odlučio osnovati vlastitu kompaniju.
“U jednom trenutku naša firma je upošljavala blizu 100 ljudi. Živjeli smo dosta fino, ali nažalost moja supruga se razboljela i odlučili smo se vratiti u Bosnu. Vratili smo se polovinom 2012. godine i čim smo stigli, ja sam se htio nečim baviti. Ubrzo su za nama stigli i naši sinovi Mirza i Meša zajedno s porodicama. Nažalost, progres bolesti moje supruge bio je veliki i ona je preminula prije dvije godine”, priča Emin Tatarević.
Pri povratku iz SAD-a odlučio se baviti proizvodnjom aronije
On kaže da je, dvije godine prije nego se vratio u Bosnu, u Bihaću u jednoj ulici zapazio da skoro svaka kuća ima registrovan neki biznis ili firmu.
“Nije mi bilo jasno da li stvarno ima toliko posla i kome se prodaje to. No, kada sam došao sljedeće godine, primijetio sam da je veliki broj tih firmi zatvoren ili se na njihovom mjestu nalaze neke nove. Ja sam se morao nečim baviti kad sam se vratio, a ugostiteljstvo, zanati i općenito neki mali poslovi me nisu privlačili. Za sve što sam u životu radio smatrao sam da treba imati permanentan progres i uvijek mora ići naprijed”, govori.
On kaže da mu se realnim činilo okušati u poljoprivredi ili turizmu, budući da je supruga bila protiv bilo kakve kafane, kafića i restorana. Tako se odlučio za voćarstvo, tačnije za jednu u to doba novu i malo poznatu kulturu – aroniju.
“Ova vrsta poljoprivredne proizvodnje u tom periodu je bila poprilično atraktivna, a zajedno s jednom firmom uradili smo i marketinško istraživanje tržišta kada je riječ o aroniji. Nažalost, to istraživanje se pokazalo nerealnim, ne samo za BiH, već i sve okolne zemlje. Uzgoj aronije danas nije previše rentabilan, otkup praktično ne postoji”, kaže Emin.
Navodi da na području bivše Jugoslavije, kod svih proizvođača, ne postoji nijedna linija za preradu aronije.
“Rade se samo neki sokovi, ali to je sve slabo, jer se to proizvodi da ‘roba’ ne propadne, a ne radi dobrog i kvalitetnog proizvoda, nadasve brendiranog proizvoda. Mi pokušavamo brendirati neke poizvode od aronije, međutim to ide dosta teško. Naše proizvode uglavnom kupuju apotekari, međutim, apoteke u najvećoj mjeri, ipak, uzimaju sokove, primjerice iz Njemačke. Mi smo, s druge strane, testirali te sokove, pa smo u njima našli 27 posto vode. A ljudi gledaju te proizvode jer na njima piše ‘Sok od aronije – bio 100 posto’. Šta znači to 100 posto”, pita se Tatarević.
Rakija, sokovi, džemovi, čajevi, sirće i likeri od aronije
Ističe da do sada nisu uspjeli pronaći nijednog klijenta s kojim bi potpisali ugovor o otkupu veće količine aronije. Uglavnom se radilo o manjim količinama.
“Mi smo od aronije uradili neke stvari koje još niko drugi nije: kreirali smo primjerice ‘odležano sirće – balzamik’ koje još niko nema. Radili smo i rakiju od aronije koja je izuzetno kvalitetna i ko god ju je probao nije se požalio. Sok od aronije nije poput drugih sokova koji se piju zbog žeđi ili degustacije. On se prodaje kao dijetetski dodatak prehrani, ali je izuzetno zdrav. Maksimalna upotreba je jedan decilitar dnevno. Vi možete popiti litar ili jedan decilitar, imat ćete isti efekt. Dakle, nema potrebe da se piju velike količine”, objašnjava.
Porodica Tatarević od aronije pravi džemove i to one od čiste aronije, kao i u kombinaciji s crnom ribizlom i borovnicom. Njihovi proizvodi su i matični sok od aronije, čaj, sirće, rakija i likeri.
“Trenutno imamo devet hektara zasijane aronije i 21.000 sadnica ili žbunova aronije. Prošle godine smo proizveli blizu 50 tona aronije, ove godine smo zamislili da idemo preko 70 tona, ali ne vjerujem da ćemo imati toliko zbog ekstremne suše. Neki dan smo na plantaži izmjerili 42,7 stepena celzija. S druge strane, u maju su nam problem pravili kasni mrazovi pa smo čak palili i vatre pored zasada. Sve je to uzelo svoj danak”, kaže Emin Tatarević.
“Loša poljoprivredna politika, političari ne rade ništa”
Pored problema s otkupom i prodajom aronije, kao i ekstremnih vrućina, on ističe i izrazito lošu poljoprivrednu infrastrukturu, budući da na svom zemljištu nema vode ni struje, a pristupni put je katastrofalan.
“Generalno, poljoprivredna politika je loša, a uz to i političari ne rade ništa. Svih ovih godina, ja još nisam čuo da je, na federalnom ili kantonalnom nivou, organizovan bilo kakav okrugli sto o problemima u voćarstvu ili razvoju voćarstva. Samo je neke stvari radio Biotehnički fakultet u Bihaću, svi ostali veoma slabo ili nikako. Pa čak ni ovih dana kada imamo velike suše, nije se niko pojavio da objasni poljoprivrednicima kako da se ponašaju, šta da rade, kako da tretiraju biljke, kada da puštaju vodu, i milion nekih stvari. Za svaki problem postoji rješenje. Da li je to rješenje bolje ili manje dobro, nije bitno, uglavnom je kvalitetnije nego ono što mi u neznanju radimo”, dodaje.
Umjesto da se poljoprivrednom proizvođaču pomogne da izađe iz svega, kako dalje govori, on je prepušten samom sebi.
“U Unsko-sanskom kantonu poljoprivreda je čak izabrana za stratešku granu privređivanja, a nemamo ni najosnovniju infrastrukturu, tipa sistema za navodnjavanje ili protivgradne zaštite, dok općine ne mogu da riješe divlje deponije koje se nalaze na svakom ćošku i predstavljaju probleme proizvođačima. No, riba smrdi od glave, pa odatle stvari i treba početi rješavati”, dodaje.
Ipak, uprkos svim vjetrenjačama, Emin ističe da će se njegova porodica nastaviti boriti i pokušati pronaći svoje mjesto na tržištu. Nada se da će država početi raditi svoj posao kako treba, ali i da će aronija i njeni proizvodi biti prepoznati i cijenjeni na tržištu.
Odnedavno se počelo govoriti kako Vlada FBiH namjerava akumuliranu dobit četiri javna preduzeća, BH Telecoma, Elektroprivrede BiH, Elektroprivrede HZHB i Međunarodnog aerodroma Sarajevo, preusmjeriti u izgradnju infrastrukturnih objekata u FBiH. Konkretno, ovim novcem, a radi se o ukupno 183 miliona KM, namjeravaju se graditi četiri dionice i to brza cesta Sarajevo-Goražde, Sarajevska transferzala, Mostarska zaobilaznica i brza cesta Žepče-Tuzla.
Akumulirana dobit, kako je u medijima pojasnio direktor BH Telecoma Mirsad Zaimović, govoreći o ovoj temi, je dio dobiti koji se ne investira u razvoj kompanije, a najčešće se vlasnicima isplaćuje u obliku dividende.
Koliko se novca izdvaja
Prema ovoj ideji, BH Telecom bi po ovom osnovu trebao izdvojiti 90 miliona KM, Elektroprivreda BiH 63 miliona maraka, Elektroprivreda HZHB pet miliona KM, a Međunarodni aerodrom Sarajevo 25 miliona maraka.
Od ukupno na ovaj način prikupljenog iznosa za izgradnju brze ceste Sarajevo-Goražde bi bilo izdvojeno 70 miliona maraka, za Mostarsku zaobilaznicu 13 miliona KM, za Sarajevsku transferzalu 35 miliona maraka, a za brzu cestu Žepče-Tuzla preostalih 65 miliona KM.
U izjavi za Faktor federalni premijer Fadil Novalić pojašnjava da je cijela ova ideja još u početnoj fazi realizacije.
– Održao sam nekoliko sastanaka s čelnicima federalnih javnih preduzeća i oni su izrazili spremnost da ovu dobit investiraju upravo u putnu infrastrukturu. Nema nikakve sumnje da će i ova preduzeća imati velike koristi od izgradnje novih puteva jer naši infrastrukturni problemi koče i njihov razvoj. Ovo je, dakle, dobitna kombinacija za sve – kazao je Novalić.
Prvi korak u realizaciji ove ideje, dodao je federalni premijer, potrebno je da načine uprave spomenutih kompanija, donošenjem odgovarajućih odluka. Nakon toga će biti započeta procedura usvajanja rebalansa federalnog budžeta.
– Rebalans budžeta mora biti usvojen, prvo na Vladi FBiH, a zatim i u Federalnom parlamentu. Kad je u pitanju izgradnja puteva računali smo na prihode od putarina, nažalost, izmjene i dopune Zakona o akcizama nije usvojio državni Parlament. Nakon toga morali smo promjeniti strategiju i odlučili smo da se oslonimo na prihode od neraspoređene dobiti. Kako takve stavke nema u budžetu za ovu godinu mi sad moramo napraviti rebalans koji će potvrditi Parlament FBiH – istakao je Novalić.
Kako su birane dionice
Prema njegovim riječima, prilikom izbora dionica koje bi se trebale graditi ovim novcem konsultovani su stručnjaci. Oni su detaljno analizirali frekventnost pojedinih trasa, trenutno stanje puteva, njihovu povezanost sa ostalim putevima i troškove investicija. Nakon niza konsultacija s njima, ali i s predstavnicima Autocesta i Cesta Federacije izabrano je nekoliko ključnih putnih pravaca koji će značajno olakšati kretanje po BiH i rasteretiti promet. Također, uzeli smo u obzir potrebe privrednika koji su nam ukazali da će upravo ovih nekoliko puteva pozitivno uticati na ekonomski razvoj naše zemlje, objašnjava Novalić.
Međutim i jedna ovakva ideja, koja bi trebala rezultirati ne samo boljom infrastrukturom, nego i zapošljavanjem ljudi, otvorila je neka pitanja, poput onog zašto je Krajina i ovog puta “kažnjena”?
– Ovih dana dižu se glasovi kritike kako je Krajina zapostavljena u našim planovima. Ja sam početkom ove godine, prilikom posjete Bihaću, jasno rekao da je Vlada iz kredita EBRD-a osigurala novac za izgradnju zaobilaznica Bihać i Cazin i projekt brze ceste Bihać-Bosanska Krupa preko Grmuškog platoa, a dodatno su iz putarine iz Zakona o akcizama predviđena dva feninga za pravac Lašva-Donji Vakuf koji mi tretiramo kao pravac prema Bihaću. Nažalost, nakon toga nisu usvojene izmjene i dopune Zakona o akcizama pa su u pitanje dovedeni projekti u samoj Krajini, jer je EBRD uslovio kredite ovom putarinom – kazao je Novalić, a zatim dodao:
– Javnost treba biti svjesna da su upravo oni koji danas najviše kritikuju Vladu FBiH oborili izmjene Zakona o akcizama i na taj način doveli u pitanje kredite za izgradnju puteva u Krajini. Ja se nadam da ćemo taj problem ubrzo prevazići, da će se putarine vratiti na dnevni red i da će se krajiški zastupnici konačno uozbiljiti, i odustati od blokiranja cestogradnje zbog sticanja isključivo političkih poena – naglasio je federalni premijer.
Vlada mora misliti na svoje obaveze
Posebno je istakao kako će rebalansom budžeta biti precizno definisano za šta će biti iskorišten ovaj novac, tako da se neće moći desiti da on bude upotrebljen za eventualno “krpljenje rupa” u budžetu. Praktično, čim rebalans bude usvojen, a sredstva postanu operativna može početi i gradnja spomenutih putnih pravaca.
– Prema procjenama Autocesta Federacije na nekoliko putnih pravaca, izabranih za finansiranje putem prihoda od ove dobiti, sve je spremno za početak izgradnje. Konkretno, odmah možemo krenuti u izgradnju brze ceste Sarajevo-Goražde, projekti su urađeni, a na ovoj dionici nema eksproprijacije. U slučaju zaobilaznice oko Mostara radovi su već započeti. Dio sarajevske transferzale, koji nikada nije završen zbog nedostatka sredstava, je potpuno spreman za nastavak radova, eksproprijacija je završena, projekti također. Završen je i idejni projekt brze ceste Žepče-Tuzla i moguće je odmah započeti sa procesom eksproprijacije. Od eksproprijacije zavisi kako će teći radovi na pripremama za izgradnju ove dionice – napomenuo je prvi čovjek Vlade FBiH.
Donedavno se govorilo i kako će 107 miliona maraka, koje je FBiH dobila u okviru isplate ruskog klirinškog duga, biti iskorišteno za cestogradnju, tačnije za brzu cestu Lašva-Travnik. Međutim, nakon što je taj novac “legao” na račun, prestala je priča o njegovom investiranju.
– Moramo uzeti u obzir i trenutno finansijsko stanje u FBiH. Vrlo vjerovatno nećemo dobiti tranšu MMF-a koja je bila planirana u budžetu, a Vlada mora prije svega razmišljati o svojim obavezama prema socijalno najugroženijim grupama, poput penzionera, invalida i svih drugih korisnika socijalne pomoći. Također, tu su i problemi poljoprivrednika. Sve te stvari mi ćemo morati da uzmemo u obzir i već na nekoj od narednih sjednica Vlade planiramo analizirati postojeće stanje, pa da vidimo gdje treba prvenstveno usmjeriti sredstva klirinškog duga. Naravno, konačnu riječ će imati Parlament FBiH koji će usvojiti rebalans budžeta za ovu godinu. U slučaju da se Parlament opredijeli za izgradnju brze ceste Lašva-Travnik sve je pripremljeno tako da bismo s radovima mogli krenuti odmah – istakao je Novalić za Faktor.
Porezna uprava Federacije BiH izvršila je ukupno 383 inspekcijskih nadzora na području FBiH, a u kojim su bili obuhvaćeni porezni obveznici koji obavljaju građevinsku, trgovinsku, ugostiteljsku, djelatnost pružanja zdravstvenih usluga u privatnim poliklinikama i druge djelatnosti.
U ovoj aktivnosti inspektori Porezne uprave FBiH otkrili su 128 neprijavljenih radnika, 99 obveznika koji nisu izdavali fiskalne račune, 15 objekata u kojima se obavljala djelatnost bez odobrenja nadležnog organa i 24 obveznika koji nisu imali instaliran fiskalni uređaj.
Zbog utvrđenih nepravilnosti zapečaćena su 52 objekata i u 201 slučaju izdati su prekršajni nalozi, sa ukupno izrečenim novčanim kaznama od 614.550 KM, saopćeno je iz Porezne uprave FBiH.
Unsko-sanski kanton:
Cazin 3 kontrolisana (1 zapečaćen), Bihać 15 (1), Velika Kladuša 3, Ključ 3, Sanski Most 6, Bosanska Krupa 3 kontrolisana.
Vlada je propustila da osigura potpisivanje granskog kolektivnog ugovora prosvjetarima, da sustigne isplatu zaostalih primanja, nisu im uplatili sredstva za prevoz niti naknade za tešku bolest, smrtne slučajeve i invalidnost uposlenika. Nisu ni ponudili rješenje oko visine osnovice i koeficijenata za isplatu plaća i naknada koje nemaju taj karakter.
Nezadovoljstvo je još prošireno zbog kršenja Pravilnika o tehnološkom višku. Ne objavljuju se transparentno liste tehnološkog viška u predviđenom zakonskom roku, kao ni liste potreba. Sindikati ne vide da resorno ministarstvo poduzima neke mjere protiv pojedinih direktora obrazovnih ustanova koji špekulišu listama viškova. Nema blagovremenih raspisivanja konkursa za prijem u radni odnos, radnici se primaju bez konkursa na radna mjesta na koja nisu iskazane realne potrebe i bez pravilnika, kao i privremeni školski odbori koji se imenuju na nezakonit način, navode sindikati u svojoj odluci za štrajk. Činjenice su da je sve manje učenika u školama, da su poslovi u prosvjeti ugroženi. Postaje tijesno za sve, a u opasnosti su oni profesionalni kadrovi koji nisu pod nečijom protekcijom. Zapravo, nastavnike u osnovnom obrazovanju muče brojna pitanja opstanka, a Sindikat je jedino sredstvo koje ih može zaštititi.
– Pogodilo nas je što se medijski plasira da smo mi, prosvjetni radnici, krivi za manjak učenika u Kantonu. Mi smo na to godinama upozoravali, ali nas nisu slušali, kazala nam je Zehra Hadžić, predsjednica Sindikata osnovnog obrazovanja USK-a.
Posljedice su sada teške, nastupa spajanje odjeljenja, nastavnici će morati raditi u više škola, a lovi se u mutnom.
Viška ima svugdje
– Zar se može dočekati prvi septembar a da još nije raspisan konkurs? Znači, dozvoljava se direktorima da zapošljavaju kako i koga oni hoće. Jer onaj radnik koji je tehnološki višak može se javiti samo po osnovu iskazanih potreba, a konkurs nikad dočekati. Na sve strane se plasira priča da se, ako je manjak djece i postoji višak prosvjetnih radnika, mi raspoređujemo po standardima i zakonskim aktima koje izdaje Ministarstvo. To nije ništa novo, pedagoški standard određuje koliko će zaposlenih biti u jednoj ustanovi. Nas se svake godine češlja. Ali, mi smo jedini segment društva koji iskazuje svoj tehnološki višak javno. Ako je manjak učenika, onda je manjak i stanovnika, pa bi trebalo u svim segmentima da bude tehnološkog viška. No, niko ga drugi ne prikazuje među budžetskim korisnicima, ističe Hadžić.
Sad je situacija teška, nastala nebrigom onih koji su trebali voditi računa na vrijeme o tome. Već sada ima nastavnika koji rade u dvije, tri i četiri škole. Niko ne poduzima ništa, a ljudi odlaze. U Sindikatu tvrde da ima nastavnika koji su radili na neodređeno, ali su napustili zemlju iz straha od neizvjesne sutrašnjice.
