Među brojnim građanima iz pograničnih gradova i općina Republike Hrvatske, pa čak i udaljenijih, koji vikendom i praznicima dolaze u Bihać u šoping, tržne centre „Fis“ i „Bingo“, je i Nedjeljka Šašić iz Rijeke koju smo u kupovini zatekli sa suprugom. –Ovdje smo usput jer su nam u servisu ugradi plin u automobil.
Iskoristimo priliku pa i nešto kupimo jer je zbog nižih cijena i povoljnije. I usluga je kvalitetna. Jako mi se sviđa gostoprimstvo ljudi jer su dobri i ljubazni, kaže Nedjeljka Šašić iz Rijeke koja u Bihać dođe jedanput godišnje. Veli kako kad god dođe u Bihać obavezno pojede ćevape. Znatno niže cijene i kraće putovanje, u kupovinu u Bihać privukli su i Valentinu Ljiljak iz Donjeg Lapca i njene kćerke. -Najčešće kupujem prehrambene i odjevne artikle. Što god nam zatreba. Dolazimo popravljati automobile tu pa čak i kod frizera. Koristimo i pravo povrata poreza na dodanu vrijednost. Često dolazim u Bihać radi rekreacije i odmora a i rođena sam Bišćanka, kaže Valentina.
I Zoran Dubajić iz Srba u Lici često posjećuje Bihać. -Dolazim kod zubara a usput i kupimo neke od osnovnih namirnica. Neke su jeftinije nego kod nas. Koliko je dozvoljeno za prenijeti preko granice, toliko kupimo, kaže Zoran. Pored domaćih, veliki broj čine i stalni kupci iz Republike Hrvatske, osobito s područja Gospića, Korenice, Siska, Plitvica pa čak i Karlovca. U ukupnom broju udio hrvatskih kupaca je oko petnaest posto, kažu u Tržnom centru „Fis“.
Povećanje prometa
-To su naši svakodnevni kupci ali su njihovi dolasci svakako intenzivniji u dane vikenda, te za vrijeme praznika. Svaki neradni dan u RH mi osjetimo u smislu povećanja prometa i broja kupaca. Kod nas kupuju sve što je u ponudi. Naravno, koriste pravo povrata poreza te na taj način ostvaruju uštede. Ipak, najviše ih zanima namještaj te kućni tekstil. Obzirom da smo mi u tim asortimanima konkurentniji u odnosu na njihove ponuđače. Osim povoljnih cijena i mogućnosti povrata poreza, dodatna pogodnost za njih svakako je i naš prijevoz kupljene robe na kućnu adresu koji je do pedeset kilometara besplatan pa tako pokriva gotovo kompletno ovo područje, kaže Dražena Laštro, marketing-menadžer kompanije „FIS“ Vitez.
Tatjana Paunoski, rukovodilac Službe marketinga kompanije „Bingo“ Tuzla kaže kako sam pokazatelj da je u proteklih devet mjeseci podneseno više od 600 zahtjeva za povrat PDV-a, govori mnogo. Vikendima je posjeta iz inozemstva povećana, prvenstveno iz susjedne Republike Hrvatske. Mnogo toga utiče na povećanje prometa. Rad mjenjačnice posebno se osjeti s obzirom da je promet u mjenjačnici i do pedeset posto veći u dane vikenda nego radnim danima, kaže Paunoski.Šoping-turizam
U Ministarstvu privrede USK-a kažu kako se privlačenjem kupaca iz rubih područja RH u ovdašnje tržne centre razvija tzv. šoping-turizam. -Komparativne prednosti za Bosnu i Hercegovinu su dolazak ljudi koji su dobre platiše i kupci, koji troše ovdje novac. Mi na izvjesan način povećavamo svoj izvoz, rješavamo pitanje raznih potrebnih dozvola za izvoz raznih roba na način da to možemo uraditi kroz trgovačku i turističku uslugu, te uslugu malog obrta ili male privrede, kaže Anto Marjanović, šef Sektora trgovine, turizma, ugostiteljstva, prometa i komunikacija u Ministarstvu privrede USK-a. Marjanović naglašava kako se ovim razvijaju dobri međuljudski, prijateljski i međudržavni odnosi, povećava izvoz i jača domaća ekonomija.
Borići će uskoro dobiti i novi objekt, a radi se o zgradi Suda i Tužilaštva Unsko-sanskog kantona. Zgradu gradi Vlada USK-a iz sredstava EU od preko 1,5 miliona maraka.
Bišćani se nadaju da će završetkom zgrade Suda to biti i konačni kraj građevinskim radovima u Borićima, te da će veći dio parka biti očuvan u prvobitnoj namjeni.
Stižu nam hladniji dani, a najbolji način da se pripremite jest da odaberete nešto za sebe iz najbogatije ponude jesenske kolekcije.
D.o.o. Dedić Prom Bihać obavještava svoje cijenjene kupce i ostale građane da je u toku jesensko sniženje od 15% do 30%.
Ako želite ostati u toku s najnovijim trendovima iz svijeta mode, posjetite “Dedić Prom” u ulici Đačka te pronađite nešto za sebe iz najbogatije ponude jesenskih kolekcija pristiglih u ovu trgovinu.
Iako je tek počela nova sezona muzičkog takmičenja “Zvezde Granda”, žiri je već istaknuo neke takmičare koji bi moglo do finala dogurati, jedan od njih je Bišćanin Osman Seferović koji je u prethodnoj emisiji, koja će biti tek emitovana na tv-u 28.10., briljirao te osvojio svih sedam glasova.
Osman je oduševio sve u žiriju, a najviše Dragana Stojkovića Bosanca i Mariju Šerifović koji su ga “sasuli” pozitivnim komentarima.
S obzirom da je pjevao dva velika hita “Noć mi te duguje – Zdravko Čolić” i “Drska ženo plava – Željko Joksimović” te osvojio svih 7 glasova, Osman je prošao direktno u novi krug takmičenja.
Osman Seferović je jedan od učesnika koji će definitnivno pobrati mnoge simpatije u nastavku takmičenja te će svojim profesionalnim učešćem osigurati svoje mjesto tamo gdje pripada, FINALE.
Na dnevnom redu Sjednice našlo se razmatranje i usvajanje Prednacrta Prostornog plana Unsko-sanskog kantona za period 2012. do 2032. godina, zajedno sa Odlukom o provođenju Plana.
Savjet plana je nakon kraće diskusije, te iznesenih sugestija i primjedbi usvojio Prednacrt Prostornog plana Unsko-sanskog kantona za period 2012. do 2032. godina sa zaključkom da se ugrade opravdane sugestije i primjedbe koje su na sjednici iznijeli članovi Savjeta plana.
Treba napomenuti da je Ministarstvo prije održavanja sjednice Savjeta plana, na svojoj službenoj web stranici, objavilo javni poziv svim zainteresiranim pravnim i fizičkim licima radi dostavljanja primjedbi, prijedloga ili sugestija na Prednacrt Prostornog plana Unsko-sanskog kantona za period 2012. do 2032. godina.
U prostorijama jedinice policije za podršku Uprave policije, Policijski komesar Mujo Koričić i mentori, dočekali su novu generaciju polaznika, te njih četrdeset i pet je već od 03.10.2017. godine , otpočelo s nastavnim aktivnostima. U svom obraćanju polaznicima, Policijski komesar istakao je da su izborom policijskog obrazovanja i poziva, izabrali časnu i zahtjevnu profesiju, da kroz svoj poziv uvijek rade na svom stručnom i profesionalnom usavršavanju a da je sigurnost građana prevashodno ono što ih mora voditi kroz budući rad i da s ponosom nose policijsku uniformu.
Također, isti dan, u prostorijama Crvenog križa, Ministar MUP USK-a Anel Ramić, obratio se VI generaciji budućih polaznika koju MUP USK-a šalje na policijsku obuku, a koja upravo prolazi zadnju fazu provjera prije odlaska na školovanje za početni čin „policajac“. Ministar MUP USK-a je u svom govoru, budućim kadetima i polaznicima Policijske Akademije istakao , da su odabirom ovog poziva obavezali se na poštivanje Ustava i Zakona, da budu ponos i roditelja i cjelokupne zajednice.
Uprava policije MUP USK-a , u protekli nekoliko godina u suradnji sa Vladom USK-a, kontinuirano radi na popuni kadrovske strukture i prijemu novih snaga u policijske redove.
Koristimo ovu priliku da pozovemo sve mlade ljude koji žele pristupiti u policijske redove da svojom prijavom uzmu učešće u procesu odabira za policijske službenike.
Tako je protekle noći došao najbliže do sad, naime u mjestu Žegar u Bihaću uništio je košnice u vlasništvu Jurić Stipe, koje su se nalazile u samoj blizini Kampusa Univerziteta u Bihaću.
Da li se trebaju dogoditi tragičnije posljedice od materijalne štete kako bi nadležni reagirali pitaju se mještani.
Prije agresije na Bosnu i Hercegovinu Šarganović se aktivno bavio sportom kroz treniranje i takmičenje u Karate-klubu “Radoje Ljubičić Geroj”. Nakon zapaženih uspjeha u ulozi trenera ovog kluba, pozvan je u juniorsku reprezentaciju Jugoslavije da bude pomoćni trener Dušanu Dačiću. Ponovo se dokazao kada je to najviše bilo potrebno njegovom rodnom gradu i domovini, aktivno se uključivši u organizaciju otpora i dajući veliki doprinos u odbrani teritorija Bosne i Hercegovine koji se danas zove Unsko-sanski kanton.
ŠARGANOVI JARANI
Senad Šarganović Šargan u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu ranjavan je pet puta i svaki put nakon oporavka vraćao se na prvu liniju odbrane. Dok bi mnogi odustajali i povlačili se od aktivne borbe nakon ranjavanja, komandant Šargan bio je poput mitskih heroja koji nisu mogli sjediti u svom domu i čekati da rat prođe. Rat je mnoge iznenadio, ali nije i Šargana. Tvrdi da je imao mnogo informacija o tome šta se sprema i da se planira udariti na Bihać. Mogao je napustiti Bihać i otići preko granice, ali je odlučio ostati i boriti se za svoj grad, narod i domovinu. Jedan je od organizatora otpora i vojnih jedinica, među kojima je i njegov izviđačko-diverzantski odred. Junačke podvige njegovog odreda opjevao je i poznati bihaćki pjevač Alen Islamović, koji je u njegovu čast tih ratnih godina snimio singl Šarganovi jarani.
“Poslije raspada socijalističke Jugoslavije bilo je sasvim logično da se Bosna i Hercegovina osamostali zato što je ona već stoljećima imala historiju državnosti i bila multinacionalna zemlja u kojoj su ravnopravno živjeli svi narodi. Međutim, problem je bio u aspiracijama Republike Srbije i tadašnje politike koja je imala poznati plan Karlobag – Ogulin – Karlovac – Virovitica, koji je u potpunosti bio pogrešan i nerealan. S druge strane, građani Bihaća odgajani su na tekovinama antifašizma i, čim je agresija počela, kod Bišćana se javio revolt protiv takvih ideja. U situaciji kad je ovdje bilo više neprijateljskih tenkova i oklopno-mehaniziranih sredstava trebalo je razmišljati kako organizirati otpor. Postojao je još jedan problem, a to je naoružanje koje nismo imali i malo je ko vjerovao da se možemo suprotstaviti takvoj vojnoj sili koja se nalazila okolo Bihaća, spremna da napadne. S druge strane, oni koji su sve to prethodno isplanirali bili su uvjereni da će uspjeti ući u Bihać 16. juna 1992. godine i osvojiti ga. Prethodno su počinili ogromne zločine u Prijedoru, Kozarcu, Bosanskom Novom, Sanskom Mostu, Ključu, Bosanskom Petrovcu i Ljutočkoj dolini, što je bila uvertira za napad na Bihać. Oni su faktički krenuli od Banje Luke vršeći etničko čišćenje i ostavljajući Bihać za kraj. Budući da su sve ove gradove od Banje Luke do Bihaća uzeli bez ijednog izgubljenog vojnika, bili su uvjereni da će i Bihać uzeti s vrlo malim gubicima. U njihovim vojnim planovima stajalo je da akcija kreće u 5 sati ujutro i da se oko 12 sati u centru Bihaća pije kahva. Kad pogledate našu tadašnju poziciju, od Bihaća do prve slobodne teritorije u Travniku jeste oko 200 kilometara, a do Karlovca je oko 100 kilometara, i ne može ti nikakva pomoć doći. Tu je i aerodrom Udbina, što znači da je sve tako urađeno da u Bihać nije mogla pomoć doći ni putem zraka. Sve su to vrlo dobro znali iz tzv. međunarodne zajednice, u kojoj su znali šta se ovdje događa, ali nisu reagirali. Sve su to mirno posmatrali i oni su, po mom mišljenju, više krivi od samih agresora jer ih nisu spriječili”, objašnjava Šargan situaciju u kojoj se Bihać našao pred sami početak agresije na BiH.
POBJEDNIK U MIRU I U RATU
S obzirom na to da je bio trener u karate-klubu u kojem su trenirali Srbi, Hrvati i Bošnjaci, Šarganu je jedne prilike njegov učenik Srbin u klubu rekao da će se u Bihaću svašta desiti i da će granica biti kod Pritoke (naselje na izlazu iz Bihaća, op. a.), ali, navodno, ako se oni (Srbi, op. a.) dogovore i odluče drukčije, da u tom slučaju neće ni toga biti. To je bilo 1991. godine, kad granice još nisu bile zatvorene. Kako se bio sam uvjerio šta se događa, Šargan je sjeo u auto i zaputio se u Hrvatsku. Poput iskusnog agenta, sakupljao je informacije i slagao kockice da bi dobio konačni mozaik i pripremio se za najgore.
“Prije nego što će išta započeti u Hrvatskoj i ovdje u Bosni i Hercegovini, meni je jedan general Srbin rekao: ‘Ovi moji, ako ovako nastave, neće ih biti nigdje.’ I kako se po Hrvatskoj i Vukovaru zakuhavala situacija i prenosila se u BiH, meni su iz Vukovara došli Ivica Martinović i Samir Srebrić, pripadnici ‘Zengi’ koji, nažalost, nisu više među živima. Ispričali su mi šta se tačno dešava u Vukovaru i već sam imao potpune informacije o svemu, a kako se dalje to sve zakuhavalo, javljala se i potreba za vojnom organizacijom. Sa mnom u klubu bio je i rahmetli doktor Irfan Ljubijankić, koji je bio naš klupski ljekar. On mi je rekao da treba krenuti u organizaciju jedinica za odbranu. Još jedan čovjek mi je tada dodatno objasnio situaciju – Milan Prtina. Mislim da je sada u Novom Sadu. Rekao mi je da je najbolje da s porodicom bježim vani jer će ovdje biti krvoproliće. Rekao sam onima koji su planirali napasti Bihać da to nikako ne čine jer će izgubiti. ‘Jesam li ja, Milane, na svim manevrima i vježbama pobjeđivao?’ Kaže mi: ‘Jesi.’ ‘I sada ću’, odgovorio sam mu. Tu se naš razgovor završio. Eto, neka on to posvjedoči. Nisu uspjeli u nakanama, ali izgleda da određeni centri moći sada u miru pokušavaju dokrajčiti Bihać i ovaj kraj putem slabljenja privrede i ovih masovnih odlazaka ljudi”, kaže Senad Šarganović.
Shvativši šta se sprema, okupio je ljude i stručnjake iz raznih oblasti te s njima dogovorio gdje će, u slučaju napada na Bihać, biti zborno mjesto i šta će ko raditi. Postojao je tada Općinski i Okružni štab Teritorijalne odbrane, potom osnovana Patriotska liga, postojao je i dobro organizirani MUP, koji je uradio veliki posao na samom početku rata. Općinskom štabu TO na čelu s Ramizom Drekovićem također se mora odati veliko priznanje, ističe Šargan. Tvrdi da treba spomenuti i pomalo zaboravljenog Ejuba Alagića, koji je dao veliki doprinos kod izuzimanja naoružanja koje je JNA odvezla iz objekta TO 10 u Žegaru.
“I sad se pitam zašto nikad nije ispostavljena faktura onima što su ukrali to naoružanje koje je pripadalo Bihaću i njegovim građanima? Isti slučaj bio je i s avionima i s naoružanjem koje se nalazilo u aerodromu Željava. Sjećam se da sam postrojio ljude i rekao im da nemamo oružja, imali smo samo hladno naoružanje. Bili smo goloruki, a na drugoj strani bila je vojna sila. Čim su dobrovoljno pristupili Odredu, ljudi su znali da neće biti lahko i da to sve neće proći bez žrtava. Istakao bih ogromni doprinos građana Bihaća u odbrani ovog grada i Bosne i Hercegovine, jer mi smo, braneći svoj grad, ustvari branili našu domovinu i borili se pod njenom zastavom. Odbranivši ovaj grad na početku, omogućili smo da se ljudi ovdje bolje organiziraju u vojnom, logističkom i političkom smislu”, kategoričan je ratni komandant Odreda za specijalna dejstva 5. korpusa Armije RBiH.
Senad Šarganović Šargan prvi je put ranjen 22. juna 1992. godine na Grabežu. Ranjen je i 1993. godine na Bosanskoj Bojnoj. Na bužimskom ratištu ranjen je 1994. godine, a onda i 1995. godine na Klokotu, gdje mu je bila osmatračnica. Otrovan je bojnim otrovima, jednom ga je rikošet zakačio, ugruhan je od detonacije… Jednostavno, čovjek-zmija, u skladu s njegovim nadimkom koji je spoj prezimena koje nosi i vrste zmije koja obitava na evropskom tlu.
“Na Grabežu je bilo biti ili ne biti. To su bila prva ranjavanja i naši ljekari su se s tim prvi put susretali. Ali, uspjeli su me zakrpiti i spasiti, na čemu im se ovom prilikom još jednom zahvaljujem. Opet sam 1993. godine imao ranjavanje, kada me je samo dragi Bog sačuvao. Kad sam na Bosanskoj Bojnoj ranjen i izrešetan kroz kukove i kičmu, tad mi nije oštećena ključna arterija, tako da nisam skroz iskrvario, ali su me izvlačili 7 sati. Najprije su me izvlačili iz Vrnograča do Velike Kladuše, a odatle u Bihać. Doktori su mi kazali, da sam zakasnio još pola sata, iskrvario bih i podlegao. Primio sam sedam flaša krvi, zakrpili su me i opet sam se vratio na liniju. Niko se s takvim ranama više nije vraćao na liniju, ali ja sam išao na štakama i s njima se ispeo na sve vrhove Plješevice na koje se ti nisi nikako ispeo”, prigovara Šargan uz osmijeh.
BITKA ZA BIHAĆ
Bio je komandant koji je išao u izviđanje terena, pripremao strategiju i učestvovao u akcijama sa svojim borcima. Zbog toga su oni ponosni na njega. U razgovoru za Stav Šarganović se prisjetio susreta koji se dogodio nakon rata. Našao ga je njegov bivši profesor koji je pred rat bio dekan Mašinskog fakulteta u Banjoj Luci, a zatim ga je nova politika smijenila. Profesor mu je ispričao kakve su u Banjoj Luci bile reakcije nakon prvog napada na Bihać, izvedenog 16. juna 1992. godine. Kazao je da je upitao neke srpske borce o toj akciji, a oni mu spomenuli Šargana: “Uništili su nas i umalo da svi nismo izginuli.” Međutim, Šargan ne dozvoljava da se sve zasluge pripišu samo njemu: “Ništa ja sam ne bih mogao napraviti da nisam imao tako hrabre ljude i zaista mi je čast bila voditi ih i biti im komandant. Odlučujuća bitka za Bihać i cijeli današnji Unsko-sanski kanton svakako je ona od 16. juna 1992. godine, kada je agresor zvanično krenuo na Bihać s planom da ga zauzme. To im nije uspjelo zahvaljujući nama patriotama koji smo odlučno stali ispred takve sile uz koju su išli tenk i praga. Najprije su tukli artiljerijskom paljbom po našim linijama, a zatim krenuli u probijanje. Mi smo imali zolju, iz koje je pucao rahmetli Samir Srebrić, ovaj drugi borac Sejdo imao je ručni bacač i samo jedno punjenje, Ante je imao jednu zolju i imali smo još samo jednu zolju u rezervi. Tu ne smije biti promašaja, jer, ako promašiš, nema te nigdje. Mi smo držali liniju od Orljanske do Spahićke glavice. Usred tih dejstava formirao sam grupu za protuoklopnu odbranu i dao im zadatak da pucaju u tenk samo u slučaju da prođe liniju, nikako prije. Međutim, uz tenk je išla praga i tukla. Ubi baju! Moji vojnici onesposobili su taj tenk i pragu pogodili ispod. Oni su se razbježali ostavivši tenk i pragu pod punim borbenim kompletom. Ali ne daju nama da izvučemo taj tenk jer se on nalazio između naše i njihove linije. Pucaju oni po tenku i pragi, ne možeš glavu podići, a mi još trebamo zakačiti pragu za tenka i povući jer joj je motor onesposobljen. Momci su upalili tenk, bio je jedan među njima koji je u JNA bio tenkista, ali ne znaju pronaći sajlu pa sam morao ja ići. Pronašao sam sajlu i skontao da je nisu mogli ni vidjeti jer ih otamo ubiše paljbom. Stvarno ne znam kako sam tad prošao da me ne zakači ni jedan metak. Zakačili smo pragu, ali kako joj ne rade kočnice, a mi idemo nizbrdo, rekao sam im da lagano povuku pragu da se nasloni na tenk i da tako polahko voze. Tako smo izvukli taj prvi tenk i pragu pod svom tom paljbom, a onda su nas zamalo naši ubili jer su mislili da je to agresorski tenk. Provozali smo zarobljeni tenk kroz grad da podignemo moral narodu. Ljudi su bili oduševljeni jer su tad shvatili da se i mi možemo boriti protiv te sile i tehnike. To je bilo vrijeme kada brigade još nisu bile formirane, postojao je samo MUP, TO i moj izviđačko-diverzantski vod. To je bila najteža i najvažnija bitka jer smo u nju ušli bez adekvatnog naoružanja, znanja i iskustva ratovanja.”
POLITIČKE RAZLIKE NAS NE SMIJU DIJELITI
U poslijeratnim studijama američkih vojnih eksperata, Bihać je označen kao ključ odbrane Bosne i Hercegovine, jer, da je on pao, bila bi spojena pruga i cesta koja spaja Banju Luku, Knin i Beograd, repetitor i aerodrom na Udbini bili bi zauvijek zaštićeni. Senad Šarganović napominje da je Bihać odigrao ključnu ulogu i za Republiku Hrvatsku. “Sudbina Bihaća identična je sudbini Sarajeva. Baš kao što se Sarajevo uspjelo odbraniti i sačuvati integritet grada, tako je i Bihać. Takav doprinos ovog grada i ovih ljudi nije zaslužio da bude zapostavljen i ja sumnjam da opet određeni međunarodni krugovi stoje iza toga. Nije mi jasno kako ovdje ne može nikakva industrija niti investicije da se pokrenu? Zato apelujem na bosanskohercegovački politički vrh da malo sagleda ovo što sam rekao i nastoji utjecati da se zaustavi takav odnos prema ovom dijelu Bosne i Hercegovine koji je preživio obruč od četiri godine rata. Potrebno je uspostaviti neki red kod zapošljavanja članova boračke populacije. Ne bi se smjelo dešavati da su iz jedne boračke porodice svi zaposleni, a iz druge niko ne radi. Naše političke razlike ne smiju biti prepreka kada je riječ o ovakvim stvarima. Potrebno je sjesti i napraviti plan kojim bismo sve usmjerili u privredu ovog kraja, da ga revitaliziramo, posebno grad Bihać, koji je u svakom smislu devastiran. Unska pruga, brza cesta Sarajevo – Bihać i aerodrom jesu ključni projekti koje treba što prije realizirati, jer mi ovdje u Bihaću želimo biti što bliže Sarajevu. Za istu smo se državu borili i ona je država svih nas. U stvaranju ove države i njenoj odbrani dali smo veliki doprinos i stoga je potrebno okrenuti se ovom kraju i velike investicije usmjeriti u ovaj dio Bosne i Hercegovine kako bi se spasio od daljnjeg propadanja”, poručio je Senad Šarganović Šargan.
Povezanost između glavnog grada BiH i Bihaća, odnosno Krajine sa ostatkom naše zemlje, je dugogodišnji problem kojeg se pokušava riješiti na svim nivoima vlasti. Uglavnom je to bilo na pokušajima i obećanjima od izbora do izbora. Prema danas rečenom na sastanku generalnog direktora Željeznica Federacije i premijera USK slika bi se mogla značajno promjeniti kada je saobraćajna povezanost u pitanju. Direktor Federacije Enis Džafić glavninu stvari na realizaciji ovoga projekta već je usaglasio i dogovorio prije svega sa željeznicama manjeg bh. entiteta, preostaju još samo detalji na elektrifikaciji pruge od Bosanskog Novog do Bihaća.
Željeznice Federacije uglavnom ovaj projekt će u potpunosti realizirati vlastitim sredstvima, podršku očekuju prije svega od lokalne zajednice, ali i Vlade USK-a, na polju sigurnosti odnosno obezbjeđenja sredstava za obezbjeđenje pružnih prelaza. Prvi talgo voz na relaciji Sarajevo – Bihać trebao bi krenuti u prvoj polovini 2018. nakon što se završe radovi, na elektrifikaciji i izgradnji perona, Srbljani, Kozarac, Blatna. Prvi radovi na pomenutom trebalo bi krenuti već polovinom narednog mjeseca.
